Sveta Klara Asiška

Danas Crkva slavi svetu Klaru Asišku. Rođena je u Asizu, u Italiji, pred kraj 12. stoljeća. Na Cvjetnicu, 1211. ili 1212. godine, potaknuta primjerom svetog Franje, napustila je roditeljski dom i potražila ga u crkvici Svete Marije Anđeoske. Tamo ju je Franjo te noći primio odrezavši joj kosu i obukavši ju u skromnu pokorničku odjeću. Nakon toga Klara je jedno vrijeme boravila kod benediktinki u Bastiji, zatim kod skupine pobožnika, a naposljetku se nastanila pokraj crkvice svetog Damjana u Asizu.

Tamo je s prvim sestrama koje su joj se pridružile, a uz Franjinu potporu, utemeljila red klarisa i ostala ondje sve do smrti 1253. godine. Klarise su kontemplativna grana franjevačke obitelji, a sveta Klara je cijeloga života gorljivo branila pravo svojih sestara na evanđeosko siromaštvo, što je u to doba, osobito za ženske redove, bilo vrlo rijetko. Nakon dugog nastojanja uspjela je to i ostvariti, a red koji je osnovala i danas živi diljem svijeta. O njoj se prenose brojne legende. Prema jednoj, tijekom opsade Asiza od strane Saracena, Klara je, čuvši vijest o nadolazećem napadu, uzela ciborij s posvećenim hostijama iz svetohraništa i stala na vrata samostana moleći. Napadači su, vidjevši ju, uplašeni pobjegli. Druga legenda govori o Božiću kada je željela sudjelovati u liturgiji sa svetim Franjom, ali zbog klauzure nije mogla napustiti samostan. Tada je, prema predaji, u viđenju prenesena u crkvu franjevaca, gdje je mogla vidjeti jaslice, čuti pjesmu braće i sudjelovati u slavlju. Zbog tog je događaja Crkva kasnije proglasila svetu Klaru zaštitnicom televizije.

U umjetničkim prikazima sveta Klara često se vidi u franjevačkom habitu s crnim velom, a u ruci drži ciborij ili monstrancu, što podsjeća na njezinu vjeru i hrabrost. Vjernici se svetoj Klari Asiškoj utječu za jačanje vjere, poniznost, čistoću srca, mir u domu, zaštitu od neprijatelja, blagoslov u siromaštvu i redovničkom životu.