Sveta Margareta Ugarska

Sveta Margareta Ugarska, rođena 27. siječnja 1242. u Kliku kao kći ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. i kraljice Marije Laskaris, ostala je zapamćena kao jedna od najznačajnijih srednjovjekovnih svetica i uzor izuzetne pobožnosti i odricanja.

Rođenje Margarete, devetog djeteta kraljevskog para, povezano je s obećanjem njezinih roditelja Bogu. Ako njihovo kraljevstvo bude spaseno od tatarske najezde, posvetit će svoje dijete Božjoj službi. Nakon što je opasnost nestala, roditelji su obećanje ispunili i malu Margaretu već s četiri godine povjerili dominikankama na odgoj u samostanu u Veszprému.

Već s deset godina preselila se u novi dominikanski samostan na otoku u Dunavu blizu Bude, koji je za nju sagradio njezin otac. Tu je provela većinu svoga života u molitvi, askezi i služenju. Unatoč kraljevskom porijeklu, Margareta je odbijala privilegije i udobnosti te se predano posvetila najskromnijim zadaćama u zajednici, osobito brižnim djelima prema bolesnima i siromašnima.

Kao dominikanska redovnica, posebno je štovala Presvetu Euharistiju, Kristovu Muku te imala duboku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i Duhu Svetome. Odbila je politički dogovorene brakove, čak i kada joj je otac predlagao saveze s moćnim saveznicima, jer je čvrsto ostala vjerna pozivu na potpuno posvećenje Bogu.

Margareta je umrla 18. siječnja 1270. u samostanu koji je nosio njezino ime, a njezino grobno mjesto ubrzo je postalo odredište hodočasnika, a pripisuju se mu i brojna uslišanja molitvi.

Štovanje svetice bilo je snažno već za života i nastavilo se nakon smrti. Proces njezina proglašenja svetom započeo je ubrzo nakon njezine smrti, a papa Pio VI. proglasio ju je blaženom 1789. godine, da bi kasnije papa Pio XII. službeno potvrdio njezinu svetost 19. studenoga 1943. godine.

Sveta Margareta Ugarska primjer je vjere i potpunog predanja Bogu. Svojim životom punim odricanja i molitve i danas nadahnjuje vjernike u Hrvatskoj i Mađarskoj, gdje se s ljubavlju pamti njezino ime.