Sveti Antun Pustinjak

Sveti Antun Pustinjak

U mnogim crkvama događa se 17. siječnja promjena na jednom oltaru: sliku ili kip sv. Antuna Padovanskog zamijeni lik sv. Antuna Pustinjaka. Ta dva svetca imaju ne samo isto ime nego su im i životi prilično podudarni.

Autor
nedjelja.ba/Laudato/F.P.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
17.01.2022 09:51

 

Obojica su se u ranoj mladosti posvetila slavi Božjoj. Darovali su svoj život Bogu: dok je Antun Pustinjak cijelo vrijeme života bio na samotnom mjestu – i Antun Padovanski vrlo je rado i često odlazio u samostane u pustim krajevima te u špiljama provodio vrijeme u molitvi i promatranju Isusova života i Njegove muke.

Iz života sv. Antuna Pustinjaka poznato je kako je u mladosti izgubio oba roditelja. Kad mu je bilo 18 godina, potaknut milošću za vrijeme čitanja Evanđelja kod sv. Mise, odluči izvršavati Isusove savjete i želje o savršenom životu. Kao prvo, razdijelio je svoje imanje siromasima, uzeo štap i pridružio se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život bio u odricanju i duhovnom rastu.

Dvadeset je godina živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila i ondje se trsio svladati sve negativne strasti i živjeti samo za Boga. Nije bila laka njegova borba protiv napasti. Demon ga je progonio u raznim obličjima – najčešće životinjskim, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog psa.

Stekavši veliku duhovnu snagu – mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom.

Kad mu je bilo 90 godina, pomislio je da ni jedan čovjek nije proveo toliko godina u samoći i odricanju. Nato je čuo glas koji mu je javio: ''Ima jedan svetiji od tebe, to je Pavao Pustinjak koji služi Bogu u samoći i odricanju već 90 godina.''

Tada je sveti Antun potražio sv. Pavla Pustinjaka. Na svom putu naišao je na mnoga čudovišta i mnoge kušnje. Kentaur i satir pokazali su put k svetcu, ali đavao mu je podmetnuo zlatnu šipku, kako bi ga odvratio od daljnjeg putovanja. No, Antun je znakom križa otjerao sve napasti, te napokon stigao do pećine, gdje je 60 godina neki gavran svaki dan donosio polovinu kruha. Kad su dva starca počela zajednički živjeti u pustinji, gavran je počeo svaki dan donositi cijeli kruščić. Nakon smrti sv. Pavla Pustinjaka, sv. Antun vratio se u svoje ranije prebivalište, gdje je ostao još 14 godina. Umro je u 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je 200 godina kasnije, a posmrtni mu ostatci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu kraj Arlesa u Francuskoj.

Sveti Antun Pustinjak proglašen je svetcem zaštitnikom od kožnih bolesti. Razlog tomu stvarna je bolest od koje je svetac bolovao – herpes zoster, virusna bolest koja napada određene živce (najčešće među rebrima i u slabinama). Zato se ljudi utječu svetom Antunu u svim kožnim epidemijama.

Prikazuje se kako nogama gazi snop plamenova, što pokazuje Antunovo viđenje pakla, vatre što je u njemu utrnula svaku požudu. Na njegovu lijevom ramenu nalazi se slovo 'tau', 'T', znak križa kao znak izabranika Božjeg.

Često se prikazuje i s domaćim životinjama, napose svinjama. Slike su privukle vjernike da se tom svetcu uteknu za pomoć i zaštitu svog blaga. Ovaj zimski svetac poznat je također kao čudotvorac i pomoćnik za ono što je ljudima potrebno u svakodnevnom životu.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: