Sveti Augustin
Život i nauk svetoga Augustina – od traženja istine do obraćenja.
Aurelije Augustin rođen je 13. studenoga 354. godine u Tagasti, malome gradu u Numidiji. Danas se to mjesto nalazi u Alžiru i nosi ime Souk Ahras. Njegov otac Patricije bio je poganin i skroman zemljoposjednik, no zbog visokih poreza imanje je donosilo sve manju korist. Upravo zato Augustinovo školovanje bilo je moguće jedino zahvaljujući velikodušnoj pomoći zaštitnika. Majka mu, sveta Monika, bila je duboko predana kršćanska vjernica.
Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, a potom nastavio obrazovanje u Madauri, gdje se pripremao za govorništvo. Daljnje školovanje nastavio je u Kartagi, gdje je iz izvanbračne veze dobio sina Adeodata. S 19 godina počeo se zanimati za manihejstvo, perzijski nauk koji svijet objašnjava kao vječitu borbu svjetla i tame, duha i materije. U početku ga je to učenje privuklo, ali ubrzo je uočio njihove slabosti. Godine 383. napustio je Kartagu i otišao u Rim, a već sljedeće godine preselio se u Milano gdje se ponovno susreo s kršćanstvom. U svojim Ispovijestima opisuje trenutak kada je u vrtu čuo dječji glas koji mu je govorio: “Uzmi i čitaj!” Poslušao je, uzeo Poslanicu Rimljanima i pročitao riječi: “... zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i ne ugađajte požudama tijela” (13,13-14). Ovaj događaj duboko ga je potresao te ga je naveo da se približi biskupu Ambroziju i nazoči njegovim propovijedima. Godine 387. primio je krštenje. Ubrzo se vratio u sjevernu Afriku, gdje je 391. postao svećenik, a već 395. godine biskup u Hiponu. Tu službu obnašao je sve do svoje smrti 430. godine.
U svome naučavanju Augustin je neprestano naglašavao važnost obraćenja kao središnje evanđeoske poruke. Bio je poznat po jasnoći misli i dubini teologije. Njegove propovijedi zapisivali su pisari, a potom ih prepisivali i širili među crkvenim zajednicama. U njegovoj filozofiji Bog zauzima središnje mjesto – On je izvor i cilj svega, svemoguć, premudar i savršeno dobar. Prema Augustinu, svako dobro dolazi od Boga, dok je zlo shvaćeno samo kao odsutnost dobra. Narod mu se utječe kao zaštitniku i zagovorniku kod Boga u traženju obraćenja, mudrosti i ustrajnosti u vjeri.
