Sveti Bruno – biskup Segnija

Sveti Bruno iz Segnija (tal. San Bruno di Segni), poznat i kao Brunone d'Asti, rodio se između 1045. i 1049. godine u plemićkoj obitelji u Soleru, gradiću u talijanskoj pokrajini Pijemont. Kao benediktinac, teološki se usavršavao u Astiju i Bologni, a svećeničko ređenje primio je 1079. godine. Ubrzo nakon toga postaje kanonikom u Sieni. Bio je blizak suradnik četvorice papa i djelovao kao njihov savjetnik i legat. Njegovo znanje Svetog pisma bilo je izvanredno, a posebno je bio poznat po nadahnutim propovijedima o Euharistiji. 
Godine 1080. papa Grgur VII. imenovao ga je biskupom Segnija povjerivši mu mnoge važne zadaće. Bruno je sudjelovao na poznatim crkvenim saborima u Clermontu (1095.) i Toursu (1096.), a ostao je blizak i sljedećim papama: Viktoru III., Urbanu II. i Paskalu II. Stekao je glas gorljivog branitelja slobode Crkve, osobito u borbi protiv simonije i svjetovnog uplitanja u crkvene poslove. Posebno mu je bilo stalo do obnove svećenstva. Povukao se 1102. u samostan Monte Cassino, gdje je 1107. godine izabran za opata. Ipak, na Papin zahtjev 1111. vratio se svojoj biskupiji. Dva puta je služio kao Papin izaslanik putujući u Francusku i na Siciliju. Bio je iznimno nadaren teolog, govornik, liturgičar, hagiograf i autor brojnih vrijednih spisa.
Umro je 18. srpnja 1123. u Segniju, gdje se i danas štuje kao zaštitnik grada. Svetim ga je proglasio papa Lucije III. 1183. godine. Narod se svetom Bruni iz Segnija utječe za čvrstoću u vjeri, mudrost, duhovnu obnovu Crkve, zaštitu od zloupotrebe crkvene vlasti te kao zagovorniku protiv duhovne korupcije i u borbi za istinu.