Sveti Franjo i otajstvo Božića
Za svetog Franju Božić je blagdan nad blagdanima i razlog velike radosti te stalan podsjetnik na neizmjernu tajnu Božjega utjelovljenja.
Danas, kad dođete u franjevačko svetište Greccio u Italiji, tamo ćete pronaći brižno čuvanu špilju u kojoj je Franjo htio proslaviti Božić na svoj način. Njegov prvi životopisac Toma Čelanski na sebi svojstven način živopisno pripovijeda što se to, uz Papino dopuštenje, 1223. godine u Grecciu zbilo. Po njemu je Greccio te noći postao novi Betlehem, a oltar jasle u koje silazi Spasitelj svijeta. Propovijed đakona Franje dirala je srca okupljenog mnoštva, a slatkoća njegovih riječi, kad je govorio o rođenju Siromašnoga Kralja, bila je slađa od meda.
Za Franju je Božić jednostavno blagdan nad blagdanima i razlog velike radosti te stalan podsjetnik na neizmjernu tajnu Božjega utjelovljenja. Na drugom mjestu piše: ''Čovječe, budi svjestan do koje te je visine Gospodin digao, koji te je u tjelesnom pogledu stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina''. Braći je govorio da na ovaj dan i zidove treba namazati mrsom. Htio je da se barem toga dana siromahe do sitosti nahrani, a isto tako da i živinčad osjeti da je to osobit dan.
Uz to, bilo bi manjkavo ne svratiti pozornost na povezanost otajstva Božića i Euharistije. Naime, Franjo nije tražio da uz vola i magare donesu dijete ili priliku djeteta, već je u središtu te radosne noći bio oltar kao 'jasle' i stalan podsjetnik i simbol novorođenoga Kralja, Kralja koji je jednom sišao k nama i uvijek nam iznova po rukama svećeničkim biva darovan. U slici vola i magarca možemo očitati prikladan stav za pristup 'jaslicama'. Vol i magarac simbol su jednostavnosti i služenja, a slama simbol malenosti. Kad se slavi Euharistija, u iskrenom, jednostavnom i poniznom vjerničkom srcu iznova se rađa Bog; ili, bolje rečeno, vjernik čije je srce hram Duha Svetoga, tim istim Duhom biva potaknut da sve dublje uđe u otajstvo dostojanstva djeteta Božjega. U Franjinu srcu rodila se potreba potaknuta Božjom milošću da tjelesnim očima i očima srca kontemplira veliku tajnu Božjega silaska čovjeku. Ovo je i za nas poticaj da pred jaslicama u našim domovima i crkvama, uz krasne hrvatske božićne pjesme, otvorimo širom oči srca, kako bismo tajnu utjelovljenja dostojno slavili.
Dakako, nikad ne zaboravljajući da su jaslice podsjetnik i simbol mjesta gdje se zapravo događa Božić. To povlašteno mjesto jest ljudsko srce, kao hram u kojemu prebiva Bog. Stoga, zajedno s psalmistom molimo: ''Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!'', da ondje rođen, prebivajući, učiniš da i naša vjera sve više postaje utjelovljena, vidljiva i konkretna u služenju.
