Sveti Kamilo de Lellis

Kamilo de Lellis rodio se 25. svibnja 1550. godine u talijanskom mjestu Bucchianico, u regiji Abruzzi. Bio je sin vojnog časnika, a djetinjstvo mu nije bilo ni stabilno ni jednostavno. Majka mu je umrla kada je imao samo 12 godina, a otac je zbog vojničke službe često bio odsutan. Bez čvrste roditeljske ruke i usmjerenja, Kamilo je rano počeo skretati s pravoga puta, odbijao je školu, skitao se i predavao kockanju.

Njegov otac, izmučen sinovljevim ponašanjem, pokušao ga je disciplinirati šaljući ga u vojsku. Tamo je Kamilo bio okružen pustolovima i bezvlašćem koje je samo pogoršalo njegovu narav. Kad su se on i njegov otac spremali sudjelovati u znamenitoj bitci kod Lepanta, otac je iznenada umro, a Kamilo se razbolio. Iako je uspio preživjeti, pojavio mu se dugotrajni problem, rana na nozi koja nikako nije zacjeljivala. U očaju je dao zavjet da će stupiti u franjevački red ako ozdravi. Kad se stanje popravilo, brzo je zaboravio na obećanje. Umjesto u samostan, ponovno je pokušao život u vojsci, ali ga je njegova rana opet spriječila. Kasnije se pridružio vojsci Mletačke Republike i borio se protiv Osmanlija sve do Kotora, a potom i španjolskoj vojsci u Africi. Tijekom plovidbe doživio je strašnu oluju te je, suočen sa smrću, ponovio svoj zavjet: ako preživi, postat će redovnik. I ovaj put je preživio, ali se vrlo brzo vratio starim navikama i ponovno izgubio sve na kocki, uključujući i vlastitu odjeću. S vremenom je dotaknuo dno, bio je bez novca, izgubljen i prisiljen prositi. Priliku za novi početak dobio je kada je pronašao posao na izgradnji kapucinskog samostana. Isprva mu je težak fizički rad bio odbojan, ali kako je vrijeme prolazilo, počeo je osjećati unutarnji mir i zadovoljstvo. U posjetu jednom drugom samostanu doživio je duboko duhovno obraćenje i odlučio stupiti u kapucinski red. Njegova poniznost i revnost bili su primjer drugima, ali zbog rane na nozi nije mogao biti primljen. Vratio se u Bolnicu svetog Jakova u Rimu, gdje je dugo liječen, a kad se rana povukla, ponovno je pokušao s kapucinima, ali rana se opet otvorila. Shvatio je da mu to nije Božji put. Ostao je u Bolnici svetog Jakova, gdje se potpuno promijenio. Od nekadašnjeg problematičnog mladića postao je uzoran djelatnik te je brzo postavljen za pročelnika bolnice. Njegova briga za bolesne bila je iskrena i puna ljubavi, što je bilo rijetkost u tadašnjim bolnicama. Počela se u njemu rađati ideja o osnivanju zajednice ljudi koji će bolesnicima služiti kao da služe samome Kristu. Prve suradnike našao je među nekoliko laika i jednim svećenikom. Iako njihova misija nije naišla na razumijevanje u bolnici, Kamilo nije odustajao. Čak ni njegov ispovjednik, sveti Filip Neri, u početku nije bio uvjeren da Kamilo ima poziv za vodstvo. No, Kamilo je s 32 godine odlučio učiti latinski i teologiju te je nakon dvije godine studija zaređen za svećenika.