Sveti Leonard pustinjak

O svetom Leonardu pustinjaku više se zna iz legendi nego iz povijesnih izvora. Rođen je krajem 5. stoljeća u plemićkoj obitelji u Galiji, u vrijeme cara Anastazija. Kao mladić služio je nadbiskupu, svetom Remigiju, od kojega je dobio posebnu povlasticu oslobađanja zarobljenika.

Zbog svoje dobrote i pravednosti stekao je veliko povjerenje i nadbiskupa i samoga kralja. Kad ga je kralj želio postaviti za biskupa, Leonard se odlučio povući od svijeta i započeti pustinjački život. Najprije je boravio u blizini sv. Maksimina u Micyju, a potom se nastanio u šumovitu području kraj Limogesa, poznatom pod imenom Pavum, gdje je u samoći živio u molitvi i pokori. Legenda govori da je njegov mir jednoga dana prekinuo kralj Klodvig, koji je ondje lovio sa svojom pratnjom. Tijekom lova kraljici su započeli porođajni bolovi, a sveti Leonard joj je svojim molitvama i brigom pomogao da sretno rodi. U znak zahvalnosti, kralj mu je darovao komad zemlje s izvorom i sredstva da ondje sagradi samostan i crkvicu posvećenu Majci Božjoj. Oko toga samostana kasnije se razvilo naselje, što je bilo uobičajeno u vrijeme širenja kršćanstva po Europi. Točna godina Leonardove smrti nije poznata. Njegov se kult posebno proširio nakon 1100. godine, kada je, prema predaji, njegovim zagovorom iz muslimanskog ropstva oslobođen poznati križar Boemund od Antiohije. Sveti Leonard postao je izuzetno štovan svetac u srednjoj Europi, a njegovo se štovanje proširilo i u hrvatske krajeve, ponajviše u Međimurje i oko Samobora. Prema nekim zapisima, u njegovu je čast podignuto više od 600 crkava i kapela, među kojima se ističe prekrasna barokna crkva sv. Leonarda u Kotarima kod Samobora, jedno od najvrjednijih spomenika hrvatske sakralne baštine.

Ime sv. Leonarda sačuvalo se i u mnogim toponimima te narodnim običajima, gdje se i danas čuva uspomena na ovog pustinjaka i svetca.