Sveti Ljudevit IX. – kralj svetosti i pravednosti

Sveti Ljudevit IX., kralj Francuske, ubraja se među najsjajnije ličnosti dinastije Kapetovića. Bio je vladar koji je znao spojiti mudrost i pravednost, odlučnost i strogoću, a ujedno i duboku samilost prema siromasima i slabima. Njegov lik ostao je u povijesti kao uzor srednjovjekovnoga kršćanskog vladara.

Njegova vladavina bila je obilježena nastojanjem oko mira u Europi. Vodio je pomirljivu politiku, a iz ljubavi prema Kristu sudjelovao je u VII. i VIII. križarskom pohodu. Tijekom posljednje vojne, u Tunisu, obolio je od kuge i ondje preminuo 25. kolovoza 1270. Rodio se 1214. u Poissyju, a na prijestolje je došao već kao dvanaestogodišnjak, 1226. godine. Zbog njegove malodobnosti kraljevstvom je isprva upravljala njegova majka, sveta i krjeposna Blanka Kastilska, koja ga je odgojila u čvrstoj vjeri i svijesti o uzvišenoj odgovornosti kraljevske službe. Ljudevit je bio čovjek duboke pobožnosti, spreman na žrtvu i na zahtjeve koje kršćanski život stavlja pred vjernika. Ljubeći Boga svim srcem, u svemu je nastojao nasljedovati Krista. Poput Gospodina, koji je položio život za svoj narod, i Ljudevit je više puta stavljao vlastiti život na kocku iz ljubavi prema podanicima. Bio je umjeren u jelu i piću, jednostavan i skroman, iako je sjedio na jednom od najmoćnijih prijestolja tadašnje Europe. Poznat je po velikodušnosti i milosrđu. Putujući kraljevstvom, obilno je pomagao siromašne crkve, bolnice, svratišta i potrebite. U njegovoj je kući svaki dan 120 siromaha dobivalo kruh, meso, ribu i vino, a u vrijeme korizme i adventa broj se još povećavao. Više puta posluživao ih je vlastitim rukama, rezao im meso, dijelio novac i pokazivao brigu kao otac prema djeci. Uvečer prije velikih blagdana služio bi im sam, a tek nakon njihova odlaska i sam bi nešto okusio. Posebnu je brigu iskazivao i prema redovnicima, udovicama, bolesnima, starcima i djeci. Ljudevit je bio čovjek stroge discipline i unutarnjeg mrtvljenja. Redovito je sudjelovao u liturgiji, molio Časoslov, ispovijedao se svaki tjedan i s velikim poštovanjem pristupao pričesti nekoliko puta godišnje, u skladu s tadašnjom praksom. U mnogim je vremenima godine strogo postio, nerijetko se zadovoljavajući samo kruhom i vodom. Bio je i uzoran obiteljski čovjek. Sa suprugom Margaretom iz Provanse imao je jedanaestero djece koju je nastojao odgajati u vjeri. Svake večeri, prije počinka, okupljao ih je i davao im savjete i pouke. Već za života glas o njegovoj svetosti bio je snažan, a Crkva ga je službeno proglasila svetcem 1297. godine, pod papom Bonifacijem VIII. Sveti Ljudevit pokazao je da se i u kraljevskim palačama, usred bogatstva i moći, može živjeti Evanđelje u punini i ustrajno težiti svetosti.

Danas mu se vjernici utječu kao zaštitniku kraljeva, političkih vođa, državnika i vladara, ali i svih koji žele vršiti vlast pravedno i u službi zajedničkog dobra. Posebno ga zazivaju oni koji mole za mudrost u donošenju odluka, za pravednost u vođenju naroda, za iskrenu ljubav prema siromašnima i slabima te za mir među narodima.