Sveti Lovro - mučenik vjere i zaštitnik siromaha
Od rimskog protođakona do simbola hrabrosti, čije „suze“ svake godine obasjavaju nebo meteorskim rojem Perzeida
Sveti Lovro, rođen oko 225. godine u Španjolskoj, mlad je dospio u Rim gdje je postao učenik pape Siksta II. Zbog svoje revnosti i vjernosti, papa ga je uvrstio među sedmoricu rimskih đakona te mu povjerio službu protođakona.
Predosjećajući mučeništvo, papa mu je rekao kako ga Bog pošteđuje zbog starosti, dok je Lovru izabrao za slavnu pobjedu. Pritom mu je povjerio da crkveno blago razdijeli siromasima. Lovro je poslušao te sve predao potrebitima u ubožnici.
U vrijeme progona pod carem Valerijanom, istražitelj je od Lovre tražio da preda crkveno blago. On je tada doveo siromahe, bolesne, slijepe i bogalje te rekao: „Evo pravog blaga Crkve – ono koje ne nestaje, nego se širi i postoji svugdje.“
Ova gesta vlastima je izgledala kao ismijavanje, pa je Lovro osuđen na okrutnu smrt. Nakon mnogih muka, spaljivan je na željeznoj rešetki iznad užarenog ugljena. Čak i tada pokazao je iznimnu hrabrost, rekavši krvnicima: „S ove strane sam dovoljno pečen, okrenite me na drugu.“
Prema pouzdanim predajama, pogubljen je 10. kolovoza 258. godine. Zanimljivo, upravo u vrijeme njegova spomendana pojavljuje se meteorski roj Perzeidi, poznat i kao „Suze svetog Lovre“.
Prije smrti molio je za Rim, a stanovnici su mu zahvalili podizanjem brojnih crkava. Prva, sagrađena na mjestu njegova mučeništva u Agro Veranu, postala je svetište štovanja. Papa Damaz I. posvetio mu je dirljiv natpis, u kojem slavi Lovrinu vjeru koja je nadvladala bičeve, plamen, muke i lance, i izražava divljenje njegovoj hrabrosti i krepostima.
