Sveti Priscila i Akvila

Akvila i Priscila bili su židovski bračni par koji su, prihvativši kršćanstvo, postali bliski suradnici svetog Pavla i važni misionari rane Crkve. Njihova imena u Novom zavjetu spominju se čak sedam puta, što svjedoči o njihovoj značajnoj ulozi u širenju evanđelja.

Prema Djelima apostolskim, Pavao ih je upoznao u Korintu tijekom svog drugog misijskog putovanja. Akvila, rodom iz Ponta, i njegova supruga Priscila bili su nedavno stigli iz Italije nakon što je car Klaudije naredio protjerivanje Židova iz Rima. Budući da su, poput Pavla, bili sedlari, zajedno su radili i živjeli, a uskoro su se povezali i u misionarskom djelovanju.Kad je Pavao odlučio krenuti natrag prema Siriji, Akvila i Priscila pošli su s njim, ali su se zadržali u Efezu. Ondje su, uz svoj zanat, aktivno sudjelovali u širenju vjere, a svoj dom pretvorili su u mjesto okupljanja kršćanske zajednice. Pavao im je bio duboko zahvalan zbog njihove pomoći i požrtvovnosti, jednom su prigodom čak riskirali vlastite živote kako bi spasili njegov. U poslanicama ih često srdačno pozdravlja, izražavajući zahvalnost ne samo u svoje ime, nego i u ime mnogih kršćanskih zajednica poganskog podrijetla.U Poslanici Rimljanima Pavao im iskazuje posebnu zahvalnost nazivajući ih svojim suradnicima u Kristu i naglašavajući njihovu žrtvu za njegov život. U Prvoj poslanici Korinćanima navodi da se u njihovoj kući okuplja crkva, što potvrđuje njihovu trajnu predanost apostolatu. Isto tako, u Drugoj poslanici Timoteju, među posljednjim riječima koje Pavao upućuje prije smrti, Priscila i Akvila nalaze se na samom vrhu popisa onih koje pozdravlja.

Iako se ne zna točno gdje i kada su umrli, crkvena predaja ih pamti kao apostole i mučenike. Rimski martirologij njihov spomendan slavi 8. srpnja. Akvila i Priscila ostaju trajni uzor kršćanskog bračnog života, vjernosti, gostoljubivosti i nesebične službe Crkvi.