Sveti Viktor I. – papa i mučenik
Sveti Viktor I. – prvi afrički papa i neustrašivi branitelj vjere
Danas, 28. srpnja, Crkva se spominje svetog Viktora I., rimskog pape i mučenika koji je živio krajem 2. stoljeća. Smatra se da je potjecao iz Afrike, vjerojatno iz grada Leptis Magna u današnjoj Libiji, te je moguće da je bio berberskog podrijetla. Time je sveti Viktor prvi papa afričkog podrijetla.
Njegov pontifikat trajao je od 189. do 199. godine. U početku njegova služenja Crkva je uživala mir, zahvaljujući utjecaju carice Marcije, žene rimskog cara Komoda. Ona je bila naklonjena kršćanima te je čak pozvala papu Viktora u palaču, tražeći od njega popis kršćana osuđenih na robovski rad u rudnicima Sardinije, kako bi se zauzela za njihovo oslobađanje. Papa Viktor poznat je po nastojanjima da ujedini kršćanske zajednice u pogledu slavljenja Uskrsa. U to doba neki vjernici iz istočnih pokrajina, poznati kao "kvartodecimani", slavili su Uskrs 14. dana židovskog mjeseca nisana, neovisno o danu u tjednu. Viktor je zagovarao da se Uskrs slavi u nedjelju, prema običaju Rimske crkve, i na kraju je većina zajednica prihvatila taj način obilježavanja. Također se snažno borio protiv hereza. Iz Crkve je isključio Teodota iz Bizanta, poznatog kao Teodot Kožar, koji je naučavao da je Isus bio samo čovjek, a ne i Bog. Time je sveti Viktor jasno branio nauk o Kristovoj božanskoj naravi. Sveti Jeronim spominje ga kao prvog papu koji je teološke spise pisao na latinskom jeziku, što označava početak prijelaza Crkve s grčkog na latinski kao liturgijski jezik. Prema nekim predajama, u njegovo je vrijeme donesena i odluka da se, u izvanrednim okolnostima, za krštenje može koristiti bilo koja dostupna voda, a ne isključivo blagoslovljena.
Nažalost, kraj života pape Viktora bio je mučenički. Pretrpio je smrt za vjeru tijekom progona cara Septimija Severa, 28. srpnja 199. godine. Pokopan je nedaleko od groba svetog Petra, a njegove se relikvije danas čuvaju u bazilici svetih Silvestra i Martina u Rimu. Vjernici se svetom Viktoru I. utječu kao zagovorniku jedinstva Crkve, posebno u trenutcima unutarnjih podjela i nerazumijevanja. Također ga se moli za hrabrost u očuvanju istine vjere i postojanost u progonima. Zbog njegove uloge u oslobađanju progonjenih, zazivaju ga i oni koji se nalaze u zatvorima, na prisilnom radu ili u drugim teškim životnim okolnostima.
