Svjedočanstvo bivše korisnice Sigurne kuće: 'Može se živjeti bolje'

Da žene koje su zlostavljane u braku mogu živjeti bolje, svjedoči i gospođa Ankica, koja je u Caritasovu Sigurnu kuću ušla u listopadu 2012. godine s četvero djece: kćerima od 16 i 13 godina te sinovima od 12 i 9 i pol godina. Danas, osam godina kasnije, gospođa Ankica (47) živi potpuno samostalno, njezina djeca završila su svoje školovanje i zaposlena su. Kćeri su udane i ona je već postala baka. Svi zajedno raduju se kući koju ona polako uređuje i u njoj vidi njihov zajednički dom i još ljepšu budućnost.

– Na sebi sam napravila veliki pomak dok sam bila u Kući. Uvidjela sam da se može drugačije, ljepše i zdravije živjeti. Promijenila sam se – s osmijehom kaže gospođa Ankica, od srca zahvaljujući stručnom timu Caritasove Sigurne kuće, koji je bio uključen u pomoć njezinoj obitelj, ali i ostalim korisnicima Kuće i njihovim obiteljima.

S ganućem se prisjetila kako su ju djelatnice Sigurne kuće svako jutro pitale kako su djeca, kako je ona, nedostaje li im nešto.

– Do tada me nitko nije pitao kako sam – kaže Ankica, koja zatim objašnjava da dolazak u Sigurnu kuću nije odmah riješio sve njihove probleme.

Ona je brzo prihvatila Kuću kao svoj novi dom i počela je pomagati u kućanskim poslovima i u kuhanju. Djeci je pak dolazak u Kuću teže pao. Bila su tužna i plakala su. Puno razgovora sa stručnim Caritasovim zaposlenicima pomoglo im je da se smire, prihvate Sigurnu kuću kao priliku za novi početak i okrenu se prema budućnosti.

Poslije osamnaest mjeseci provedenih pod Caritasovim krovom, gospođa Ankica odlučila je s djecom započeti novi, samostalan život. Njezin Centar za socijalnu skrb podržao ju je u odluci da nastavi živjeti u mjestu u kojemu se nalazi Sigurna kuća zagrebačkog Caritasa.

– Zbog svega lijepoga što smo u Kući doživjeli, a bili smo u njoj osamnaest mjeseci, odlazak nam je bio jako težak. Osim toga, došli su novi problemi kod traženja smještaja jer nitko nije želio primiti u podstanare nezaposlenu samohranu majku s četvero djece. Caritas nam je i tada pomogao ne samo pronaći stan već i opremiti sobe namještajem, a dali su nam i posteljinu te jednokratnu novčanu pomoć. Dok nisam pronašla posao, dobivali smo iz Caritasa pakete s hranom i higijenskim potrepštinama. Zaposlenice iz Sigurne kuće rekli su mi da im se uvijek slobodno javim ako mi nešto zatreba. Tako mi je Caritas davao osjećaj velike sigurnosti – svjedoči gospođa Ankica, koja se također trudila što više sama privrijediti za potrebe svoje obitelji.

Pola godine nakon izlaska našla je jedan posao, a zatim i drugi. Čistila je dva ugostiteljska objekta, a ustajala je u 3 sata ujutro. Unatoč tim velikim životnim promjenama i izazovima, djeca nisu prekidala redovito školovanje, a i ona je iskoristila priliku za dodatnu izobrazbu. Caritas joj je omogućio pohađanje tečaja za njegovateljicu, koji je uspješno završila te je tijekom odrađivanja prakse našla i svoj treći posao. Kao kruna svega, Caritas joj je pomogao ishoditi potrebnu dokumentaciju za dobivanje kuće na području od posebne državne skrbi.

– Drago mi je kada me pozovu iz Sigurne kuće da ohrabrim žene koje su sada tamo, da im posvjedočim da se može živjeti bolje, mirnije i ljepše bez obzira na sve što su prošle – kaže gospođa Ankica, čiju je priču prenio Caritas Zagrebačke nadbiskupije.