[SVJEDOČANSTVO] Don Antun Mate Antunović: "Svakodnevno molim Gospodina da me sve više preobražava i posvećuje u čovjeka po svome poniznome Srcu"

Tijekom jednog hodočašća splitski studenti razgovarali su sa svojim studentskim kapelanom, don Antunom Matom Antunovićem. Kroz odgovore na tri pitanja don Antun Mate posvjedočio je o znakovima Božje providnosti na svojem životnom putu te o trenucima koji su ga usmjeravali i oblikovali.

U nastavku donosimo razgovor u cijelosti, uz dopuštenje don Antuna Mate Antunovića za objavu.

Dragi don Antune Mate, hvala Vam što ste pronašli vremena za razgovor. Imamo tri pitanja, ali Vas molimo za temeljitije odgovore. Kroz koje ste znakove prepoznali duhovnost i svece koje Vam je Providnost namijenila za pratitelje na životnom putu?

Kažu da sveci, a tako i duhovnosti, više biraju nas, nego mi njih. Moja loza Antunović potekla je iz župe sv. Ilije, zaštitnika Karmela. Rođen sam usred Trodnevnice Gospi Karmelskoj, koja se posebno časti u mojoj rodnoj župi u Makarskoj, koja je uz to zavjetovano posvećena Božanskom Srcu (2015. god. slavili smo veliki jubilej 200. godina od te milosne posvete). Od početka svoga obraćenja, upoznavao sam Devetnicu spasa uz posvetu Presvetome Srcu Isusovu i dragoj Gospi. Škapular sam i ne znajući za datum primio točno na desetu obljetnicu primanja sakramenata kršćanske inicijacije i to kada se slavilo 750 godina od te milosne pobožnosti koju je posebno obilježio i svjedočio kao papa sv. Ivan Pavao II. Nadbiskup mi je karmelićanin, duhovnik karmelićanin, ponajbolji prijatelj karmelićanin, jedini redovnik s kojim sam se redio je karmelićanin, doktorirao sam uoči Gospe Karmelske uz predsjednika komisije iz karmelićanskog reda. Prvu trodnevnicu koju sam kao svećenik održao i koju su mediji popratili upravo je bila kod karmelićana posvećena Gospi Karmelskoj itd. Karmel me očito prati s Neba i sa zemlje. S obzirom na moj postupni put iz nevjere u pravu vjeru, jedna od omiljenijih među svetim likovima te karmelske baštine mi je bl. Marija Terezija od sv. Josipa, jer je divan primjer obraćenja na katolicizam, te vrsnog spajanja poniznog kontemplativnog života s hrabrim duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa, unatoč velikih protivština, nerazumijevanja i kleveta koje je doživljavala. 

Rodio sam se usred mjeseca koji je posvećen Presvetoj Krvi našega Otkupitelja, koja je i meni grešnom i ranjenom čovjeku omogućila spas, na dan zaštitnika svih koji pomažu patnicima, sv. Kamila de Lelisa. Bila je to godina kada je papa postao sv. Ivan Pavao II., koji me snažno obilježio i njemu draga pobožnost Božjega Milosrđa. Zanimljivo je i to da sam na isti dan kad je od njega proglašena blaženom tajnica Milosrđa Faustina Kowalska, primio sakrament potvrde. Saznao sam i da sam rođen uz sobu fra o. Ante Antića, jer je taj dio samostana tada bio otet duhovnim sinovima sv. Franje i pretvoren u privremeni ginekološki odjel. Na njegov dan sam pozvan ući u bogosloviju nakon obiteljske Devetnice njemu i svete krunice, a roditelji su mi se vjenčali na njegov rođendan, a da to nisu ni znali. Simpatično je da je on Ante Antić, a ja Antun M. Antunović. Stoga, njega i dakako sv. Franju, s obzirom da bijah dio velike franjevačke obitelji, i sv. Antuna ne smijem zaboraviti, kojemu se djeda dugo molio za nas. Krsno ime Mate me podsjeća da živim i otkrivam drugima istinu kako smo svi darovi Božji, voljeni i vrijedni kao originali, te da je samo Božja Ljubav potpuna svrha i sreća! Ima još tih blagoslovljenih podudarnosti, ali nije lako ovdje sve reći. Da ih zahvatim sve, molim često: Sveta Obitelji i svi sveti i anđeli – molite za nas!

Posebnu zahvalnost dugujem Kraljici mira iz Međugorja (1981.), jer sam bez ikakve svoje zasluge i zalaganja na svaki 10. jubilej od ukazanja doživio nešto posebno milosno: 1991. godine sam se odlučio krstiti; 2001. god. upoznao sam zajednicu Srca Isusova i Marijina koja mi je nesagledivo obogatila život i s kojom sam često hodočastio Kraljici mira; 2011. god. pokrenuo sam u Zadru upravo u župi Kraljice mira uz blagoslov generalnog vikara skupinu mladih sv. Ivana Pavla II. iz koje je niklo 10-ak duhovnih zvanja; 2021. god. primio sam sveti red đakonata (odlučeno na sv. Franju, a zaređen sam na misijsku nedjelju, dan kada je započeo pontifikat sv. Ivana Pavla II.), te 2022. god. na samo Bezgrešno Srce i upravo na dan Kraljice mira zaređen sam za svećenika.

S obzirom da Vas ljudi često zovu kao dušobrižnika, usuđujemo Vas se pitati mogu li i pastoralni uspjesi napumpati ego i kod vas svećenika, pogotovo ako Vas toliko cijene? I jeste li uz mnoga pozitivna iskustva, imali i drugačija koja su Vas možda učinila potištenima, te je li i to djelo Providnosti?

Papa je poručio nama dušobrižnicima da damo ljudima do znanja da smo im na raspolaganju za sakramente, duhovno vodstvo i pomoć… Temeljna želja mi je da se svi sve više otvaraju i predaju uistinu usrećujućem vodstvu Božje spasonosne ljubavi. Tu je posrijedi živa bitka za duše i to ponekada na prvoj liniji fronte, te naravno da možemo i te kako povremeno biti iscrpljeni, od zla udarani i direktno ili indirektno ranjeni.  Želimo mu “oteti” duše, a to mu očekivano smeta i on to sigurno ne gleda “skrštenih ruku”.  

Borba, o kojoj govorite, protiv napasti oholosti te drugih zloća i slaboća koje su prisutne u čovjeku još od prvoga pada ljudskoga roda je realna. Ponekada je samo pitanje hoćemo li reagirati kao ranjeno janje ili kao ranjena zvijer. Svakodnevno molim Gospodina da me sve više preobražava i posvećuje u čovjeka po svome poniznome Srcu. I On to brižno čini, sloj po sloj čisti. To je proces i to ponekada boli, ali i oslobodi. Temeljno je znati da je sve dobro koje mislimo, govorimo i činimo od Njegove milosti, a što je krivo, to je od naše ništavnosti i nesavršenosti. Litanije blažene poniznosti (https://www.youtube.com/watch?v=Dj7nwT9Bf9o), koje sam davno uglazbio, upravo imaju tu svrhu - razmatranje i vježbanje te ključne kreposti. 

Dobro ste konstatirali da mi pastoralci s ljudima imamo zbilja mnoga lijepa iskustva, ali i to da Providnost dopušta ponekada i ona drugačija, poput poniženja zbog dubljeg pročišćenja. Pogreške, nesporazumi, ogovaranja ili klevete zabole čovjeka, ali ne toliko zbog nas kao nas, nego jer se blati pa tako donekle i ometa vjerodostojno svećeničko služenje i crkveno zajedništvo. Evo i iskustva za koje ste me pitali: u jednoj duhovnoj muci i nedoumici, uporno sam vapio za što jasnijom istinom iz svoje prošlosti, a poslije za bratskim pomirenim odnosom u budućnosti. Ispričavao sam se, ali i očekivao ispriku. Želio sam, usprkos đavolskim pritiscima, da nakon kušnji idemo bolji i zreliji naprijed. Nažalost, doživljavao sam "zatvorena vrata", kojekakvo shvaćanje i opisivanje mojih nakana, šala i kukanja te nekih gesti i postupaka. A to tišti, jer se ruše odnosi. Na koncu, sve najbolje od srca i njima želim i za to molim, te su im moja vrata uvijek otvorena, dok nosim živu nadu u duši da će u nama i među nama Milosrđe pobijediti! Ponekad se pitam kako je našem Nebeskom Ocu kada vidi da njegova djeca međusobno ne razgovaraju, jer što će nam sve „psihološke granice” mimo milosrdne ljubavi i međusobnog pomaganja na putu posvećenja? Grijehu treba reći „ne”, a bratu i sestri „da”!

Mladi s kojima radite, vole svjedočki iznesene teme o čistoći u vezama i u vezi životnoga smjera. Je li i Vama to prije predstavljalo nešto važno u životu i koliko je doprinijelo jasnoći oko izbora zvanja? I kada se osvrnete natrag, vidite li negdje upečatljivije tragove Providnosti u svome životu od raskrsnica do izbora duhovnoga poziva tako da i to posluži kao dodatni poticaj?

Prava čistoća uistinu bistri pogled na poziv Ljubavi! To prije ni sam nisam u potpunosti shvaćao. Kao i kod mnogih, i na moje postupke i poglede na čistoću uz poljupce i dodire, s kojima sam tada pomislio kako ću možda iznenaditi djevojku, nažalost su utjecale svjetovne pjesme, filmovi i okolina. Gorko mi je žao zbog toga i svega krivoga u životu. Ipak, postupno sam uviđao da je poznati franjevac Vatroslav Frkin (tumačeći što je čistoća u vezi) zbiljski bio u pravu, tj. u istini. Potpuna čednost je prosvijetljujuća prednost i oslobađajuća radost, a nasuprot tome je štetna zaslijepljenost i zarobljenost. Na tom tragu, znam mladima poručiti: netko tko te upozori na grijeh te se bori za tvoju dušu, više i jače te voli od onoga koji se sprema s tobom sagriješiti. Čak i u ovom vremenu kada se čistoća toliko smatra zastarjelom, toliki mladi ponovno otkrivaju njezinu duboku i uzvišenu ljepotu i oslobađajuću i obnavljajuću snagu. Ljudsko biće u biti ne čezne da ga ushićuju i preplavljuju ugodni opijumi požuda tijela i svijeta koji se svode na ishlapljujuće kemikalije u mozgu. Oni ga obmanjuju i u srži čine praznim i poraženim. Čovjek čezne za beskrajnom puninom blaženstva Duha Ljubavi i Istine! Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju najviše prolaznih, napuhanih, a ispraznih užitaka ili probitaka, nego oni koji su slobodniji, od ega i svega ostaloga, za Boga.  Tako mogu više kroz poniznu molitvu, samozatajnu žrtvu i djela milosrđa blaženo primati i pružati potpuno i beskrajno blaženstvo istinske Božje ljubavi! 

U vezi Vašega upita kada se osvrnem na prošlost u odnosu na Providnost, ostalo mi je upečatljivo sljedeće. Tijekom svoga traganja i postupnog otkrivanja spomenutih vrijednosti i duhovnog poziva, kao mladić upoznao sam vrlo plemenitu, pronicljivu i profinjenu djevojku, koja se sve više, hrabro, odlučno i ustrajno, okretala vjeri. Brzo smo se sprijatelji i među nama se dogodila i simpatija, s normalnom otvorenošću za bračni poziv da je to bila Božja Volja. Međutim, u našim se nutrinama, u slobodi srca, razvijala neizmjerno više ljubav prema Kristu i posvećenom životu. Zbog toga smo se s velikom radošću odazvali na taj najdivniji poziv. Ono što se tu pokazalo znakovitim i providonosnim, otkrio sam tek kasnije: da smo se s istim imenom u istoj godini za krštenje pripremali; da smo iste razlike u godinama kao sveti duhovni prijatelji Franjo i Klara; da sam je bratski sa zajednicom mladih prvi put vodio u samostan baš tamo gdje se poslije doživotno zavjetovala; da je uzela ime za koje ni znala nije da mi je zbog značenja najmilije; da nam je ista Zaštitnica u redovničkom imenu i u danu ređenja kao i Crkve koja nas je povezala te da su nam se poklopili datumi zavjeta i Mlade Mise itd. Pa kako da ne budem zahvalan Bogu što sam imao takvo prijateljstvo, ali i za sva dobra općenito koja sam u životu primio, jer se u njima zorno vide otisci Božje Providnosti! Hvala Mu i slava! 

Preporučujemo pogledati i emisiju "In Familia Dei" u kojoj je gostovao don Antun Mate Antunović te progovorio o temi čistoće.