Tko su kumovi i koja je njihova uloga u Crkvi
Služba kuma prati kršćanina od početaka Crkve i naglašava duhovnu dimenziju vjere.
U razdobljima kada se češće slave sakramenti kršćanske inicijacije – krštenje, potvrda i Euharistija – sve je više pitanja o ulozi i uvjetima za kumove. Riječ je o službi koja u Crkvi ima dugu tradiciju i jasno određenu svrhu: pomagati u duhovnom rastu osobe koja prima sakrament, a pomnije je objašnjena u Zakoniku kanonskoga prava te u Katekizmu Katoličke Crkve.
Služba kuma nije sama sebi svrha, nego je usmjerena na služenje drugome. Već sama riječ "služba", koja dolazi od latinskog ministerium, upućuje na pomaganje i pratnju. U tom smislu kum ima posebnu odgovornost – biti oslonac u rastu vjere, dok su roditelji prvenstveno odgovorni za tjelesni razvoj djeteta. Tu razliku isticali su i rani kršćanski pisci, a kasnije ju je razradio i sveti Toma Akvinski, koji krštenje tumači kao novo rođenje, uz koje krštenik dobiva i "duhovne roditelje".
Služba kumstva prisutna je još od samih početaka kršćanstva. O njoj svjedoče autori poput sv. Augustina, sv. Bazilija i Tertulijana, a spominje se i u starim liturgijskim knjigama pod nazivima koji označavaju pomoćnika ili jamca. U ranim razdobljima kumovi su imali važnu ulogu u poučavanju u vjeri, ali i praktičnu pomoć tijekom samog obreda krštenja, koji se tada često obavljao uranjanjem.
Uz to, kumovi su imali i jamstvenu funkciju – potvrđivali su zajednici da osoba koja pristupa krštenju dolazi s iskrenom namjerom i bez opasnosti za zajednicu. S vremenom su se razvijali i pravni propisi, pa se od kumova tražilo poznavanje osnovnih molitava i kršćanskog nauka.
Iako se praksa kroz stoljeća mijenjala, temeljna uloga kumova ostala je ista – pratiti krštenika ili krizmanika na njegovu putu rasta u vjeri i biti mu duhovna potpora.
Više o ulozi kumova pročitajte na web stranici Zagrebačke nadbiskupije.