On treba da raste, a ja da se umanjujem

Prava problematika navještanja leži u činjenici da se mi kao evangelizatori često želimo iskazati, pokazati da smo mi ti koji donosimo Krista, odnosno naš ego preuzima centralno mjesto. Upravo suprotno tome, Isus nas u Ivanovom Evanđelju poziva na umanjivanje sebe: „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ (Iv 3, 30). Ovaj izazov detaljno naglašava i salezijanac don Pascual Chávez Villanueva, koji je istaknuo svoju zabrinutost govoreći kako mnogi evangelizatori danas evangeliziraju ne zbog Božjeg poziva, već zbog vlastite potrebe za afirmacijom. Apostolom se ne postaje iz osobnog predanja, već iz odgovora na Božji poziv. Isusovi apostoli nisu krenuli naviještati jer su to sami htjeli, nego zato što ih je On pozvao. Onaj kojeg Bog pozove, Njegov poziv nije samo poziv u službu, nego je poziv na preobrazbu: „Koje preodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi“ (Rim 8, 30).

Nije dovoljno samo ljudsko znanje i kreativnost, nego iskustvo živoga Boga. To iskustvo je ključno, jer ono je temelj našeg navještanja. Apostoli su upravo kroz iskustvo Isusa, kao na putu u Emaus (Lk 24, 30), prepoznali istinski poziv i snagu navještaja. Ova iskustva vjere nisu samo teorijska, već duboko osobna, ona koja prožimaju život i postaju snaga za djelovanje u svijetu. Autentična evangelizacija dolazi iznutra, iz iskustva živoga Boga. Ta evangelizacija pokreće duboku društvenu revoluciju koja nije samo vanjski čin, već unutarnja preobrazba koja vodi prema Bogu. Onaj tko iskusi Živoga Boga, ne može ostati ravnodušan, jer to iskustvo nije samo za njega, već za druge. Kao što su apostoli, nadahnuti Duhom Svetim, izlazili iz svojih kuća i radosno navještali Evanđelje, tako i svaki vjernik, obuzet istim Duhom, postaje autentičan evangelizator. On donosi živoga Boga drugima. Iskrena evangelizacija nije vezana uz naš ego ili osobnu želju za priznanjem, već je plod našeg susreta s Bogom. Kada Krist doista postane središnji dio našeg života, tada naše evangeliziranje postaje ne samo govor, nego duboko svjedočanstvo. Bog, kako je to rekao don Pascual Chávez Villanueva, pristupa svakome od nas osobno, oblikuje nas kroz svoj poziv i priprema za djelovanje. Naša je odgovornost odazvati se tom pozivu i postati oruđe u Božjim rukama.

Pitanje kako donijeti Isusa u svakodnevne situacije, kao što su posao, škola ili fakultet, nije lako. Prvo moramo upoznati Isusa. Učiti od Njega, kao što je Marija činila naslonjena na Njegove noge, tako je uistinu odabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti (Lk 10,42b). Svaka istinska evangelizacija počinje osobnim susretom s Kristom, koji nas poziva da budemo Njegovi učenici. Oni koji su pozvani naviještati ne spadaju u skupinu onih koji Ga traže, jer su već s Njim. Kako navodi don Pascual Chávez Villanueva, evangelizatori nisu ljudi koji dolaze do Isusa, nego ljudi koji su već u Njegovoj blizini, koji su osjetili Njegovu prisutnost i sada je žele podijeliti s drugima. Isus je taj koji čini prvi korak prema nama, kao što je rekao apostolima: „Dođite, slijedite me i učinit ću vas ribarima ljudi“ (Mt 4, 19). Onaj koji poziva, on je inicijator navještaja, a naš je odgovor prvi korak prema autentičnoj evangelizaciji. U evanđeljima često vidimo kako Isus najprije prilazi ljudima, poziva ih u osobni odnos. Naš zadatak je imitirati Krista, kako nas na to poziva sveti Pavao: „Imitator sam Kristov“ (1 Kor 11, 1). Naši postupci trebaju slijediti Isusov primjer. Pozvani smo prvo ići prema onima koji su u potrebi – onima koji su „žedni Krista“ – i nositi Isusa, jer On je jedini koji može ugasiti njihovu žeđ.