Uskrsno slavlje u bazilici sv. Kvirina u Sisku

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je svečano misno slavlje na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova u bazilici sv. Kvirina u Sisku. Koncelebrirao je domaći župnik Robert Jakica i župni vikar Kristijan Pezić.

Na početku, čestitajući okupljenim vjernicima Uskrs, biskup ih je nazvao uskrsnicima te je pojasnio kako je to znao govoriti p. Bonaventura Duda jer uskrsnici vjeruju u uskrsnuće. Biskup je rekao i kako ne bi imalo smisla slaviti Uskrs bez vjere u uskrsnuće te je u nastavku donio što o sadržaju naše vjere misli nedavno preminuli papa Benedikt XVI. 

U nastavku je rekao i kako nas današnja liturgija Riječi utvrđuje u vjeri u uskrsnuće. ''U čitanju Poslanice Kološanima (Kol 3,1-4) sveti apostol Pavao piše: 'Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.' Apostol u ovom pročitanom odlomku već govori o vjeri u uskrsnuće, govori onima koji su – kako on kaže – suuskrsli s Kristom. Koji su to i kakvi vjernici? Jesu li to oni koji su umrli pa se on nada da su s Kristom u slavi u nebu? Ne, on prvenstveno misli na one koji su kršteni. Jer krštenje je simbolično i stvarno ulaženje u smrt Kristovu i ujedno početak života Kristova i vlastita uskrsnuća. Braćo i sestre, jesmo li mi toga svjesni? Kako je to velika i divna poruka naše vjere! Mi, koji smo kršteni, već smo umrli. Ne trebamo se, dakle, bojati smrti, ona je već iza nas. Dapače, već smo ušli u život vječni, već smo uskrsnuli s Kristom. Kako možemo to znati, kako živjeti tu stvarnost koja je tako velika i nova, tako divna i neshvatljiva da ne samo da ju ne razumijemo, nego se i ne trudimo dublje ju upoznati. A to je bitno u našoj kršćanskoj vjeri.''

Zatim je poručio kako smo mi 'suuskrsnuli s Kristom', ili kako bi na drugom mjestu Apostol rekao: ''Naš je život skriven s Kristom u Bogu'', uronjeni u Božje otajstvo života vječnoga. ''A taj život ne umire, taj je život u Bogu vječan. Zar ne opažamo kako je lijepo i veliko biti blizu našoj braći koja trpe, biti s onima koji trebaju našu blizinu i pomoć? Zar ne vidimo u tome samu Božju nazočnost? Zar On ne tješi neutješne, zar On ne pridiže klonule, zar On ne daje snage onima koji bi – po svim ljudskim kriterijima – trebali biti slabi i očajni? Da, tu je Bog, tu je Gospodin naš Isus Krist, tu je s Njim i naše uskrsnuće, snaga da u običnim stvarima živimo vođeni neobičnom snagom koju daje samo vjera.''

Na kraju je podsjetio i kako nam Evanđelje po Ivanu (Iv 20,1-9) donosi odlomak prvog iskustva s neobičnim događajem. ''Zapazimo najprije o kojem se to danu radi. Ivan kaže: 'prvog dana u tjednu'. Riječ je, dakle, o danu nakon subote, nedjelji. Papa Benedikt piše u jednom svom razmatranju kako je najjači dokaz da se taj dan nešto veliko dogodilo upravo promjena Dana Gospodnjeg: Židovi su slavili 'šabat', tj. subotu, a kršćani su odmah počeli slaviti taj prvi dan u tjednu, tj. nedjelju. Tko prvi doživljava tu novost? To je Marija Magdalena koja dolazi na grob i opaža da je kamen s groba dignut. Ne tuguje sama niti zadržava tu vijest za sebe, nego dolazi k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: 'Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.' Petar i Ivan, jer to je taj drugi učenik – Ivan piše o sebi, pa se zato sam ne imenuje – trče na grob. Očito je stvar hitna i važna, ne znaju što bi učinili, ali žele se sami uvjeriti što se dogodilo. Ivan prvi stiže, ali poštuje prvenstvo Petrovo i njega čeka i pušta prvog da vidi grob. Ušli su u grob i vidjeli povoje i ubrus kojim bijaše omotano mrtvo Isusovo tijelo. Za Petra evanđelist ništa ne kaže, samo da je bio prvi u grobu i vidio platno i ubrus, a za sebe kaže da je – nakon što je ušao – vidio i povjerovao. Što je povjerovao? Da je Isus živ! Ipak, opravdava sebe i Petra da oni još (tada) nisu upoznali Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Vjera u Isusovo uskrsnuće znak je naše najveće moguće nade, poziv da se kroz život uputimo radosno iščekujući svoj susret s uskrsnulim Gospodinom i sa svima onima koji su u Njemu uskrsnuli.''

''Zato je danas najveći kršćanski blagdan, zato je danas dan ispunjen veseljem'', rekao je biskup te na kraju pozvao neka odzvanja u našim srcima radosna 'Aleluja', ''neka nas ispuni ovaj sveti dan nadom i radošću da povjerujemo do kraja u ono što već vjerujemo u svom srcu: da s Kristom uskrsnulim i mi imamo novi život, život uskrsnuća''.

Na kraju slavlja, uime Župe sv. Kvirina, biskupu i svim okupljenima Uskrs je čestitao župnik Jakica. Misno slavlje animirao je zbor bazilike.