"Uvijek je moguće vratiti se Gospodinu"

"Uvijek je moguće vratiti se Gospodinu"

Svetu Misu na prvi utorak u čast sv. Antunu Padovanskom na Svetom Duhu u Zagrebu predslavio je fra Antonio Ramina.

Autor
Laudato/G.O.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
14.03.2023 19:41

 

Homiliju padovanskog rektora, fra Antonija Ramine povodom prvog utorka u čast sv. Antunu 2023. godine prenosimo u cijelosti.

- Znamo svi kako je jedna od najvažnijih tema naše duhovnosti i naše vjere uopće, upravo – ljubav. Bog je ljubav! proglašava evanđelist Ivan. To je vjerojatno najvažniji pogled na našu vjeru, na ispovijest naše vjere, ali i mnogo više od toga. Ljubav je toliko širok pojam i često nejasno objašnjen, da bi se o njoj moglo svašta reći: može ju se razumjeti na različite načine. Ljubav možemo svesti isključivo na strast, na isključivo površni doživljaj koji se događa u našim osjećajima. To je ideja romantične ljubavi.

Pojam kršćanske ljubavi ima posve drugačiji smisao i značenje. Evanđelje i svjedočanstvo svetaca pomažu nam razumjeti i živjeti ljubav onako kako ju je Gospodin Isus živio. Za nas je važno razumjeti i živjeti ljubav u suglasju s Isusom, na Njegov način. Riječ Božja koju smo danas čuli nudi nam konkretan opis ljubavi, govoreći o ljubavi koja je oproštenje i milosrđe. Ljubav = oproštenje.

Prvo čitanje zapravo je jedna velika molitva u kojoj se traži oproštenje – molitva koja je snažna i pogođena žalošću. Može nam se čak činiti i smjelom, bezobzirnom i besramnom. Kao da Bogu želimo reći: „Želiš li pokazati koliko je Ime Tvoje veliko? Želiš li pokazati tko si doista? Želiš li nam pokazati koliko si snažan? Onda nam moraš oprostiti, moraš nas primiti natrag, moraš s nama ponovno uspostaviti prijateljski odnos.“ Vrlo je jasno: kako bi nam bilo oprošteno, mora se obnoviti Savez, Bog nas mora primiti natrag sebi.

Ovo se može činiti poput ucjene koja je upućena Gospodinu. No, Gospodin to i želi: da mu se uvijek iznova vraćamo puni pouzdanja, odlučno, bezobzirno i smjelo. Sveti Antun na to nas nebrojeno puta podsjeća u svojim Propovijedima. Sveti je Antun imao velik strah od grijeha i padanja u grijeh te je to i snažno naglašavao, ali jednako tako imao je i snažno povjerenje prema srcima ljudi opominjući ih da se vrate Gospodinu putem sakramenta Pomirenja.

Želio bih istaknuti kako duhovnost sv. Antuna možemo razumjeti 'duhovnošću povratka'. Nikada ne možemo biti toliko udaljeni od Gospodina a da mu se ne bismo mogli uvijek iznova vratiti. Uvijek je moguće vratiti se Gospodinu, čak i onda kad nam se to čini nemogućim jer smo veliki grješnici koji uvijek padaju u iste grijehe. Sveti Antun nikad se ne umara ponavljati: "Ne bojte se vratiti Gospodinu!"

I današnje Evanđelje govori nam o ljubavi govoreći nam o oproštenju. Značajno je uočiti kako Gospodin Isus ne govori o pukoj, apstraktnoj, nedodirljivoj teoriji, nego je vrlo konkretan. Isus nam govori o oproštenju iznoseći nam prispodobu. Kad Isus govori u prispodobama, koristi vrlo inteligentnu strategiju: svojim govorom čini da se i mi osjećamo uključenima, uvučenima u sam događaj; čini da se uživimo u neki od likova iz prispodobe. 

Prispodoba koju Isus danas donosi omogućuje nam da razumijemo mnoštvo poruka, ali danas se želim zadržati samo na jednoj. Istina je da nam Gospodin uvijek oprašta i to čini na mnoštvo različitih načina: putem sakramenta Pomirenja, putem molitve kajanja itd. No, još jedan temeljni način preko kojega možemo kušati i okusiti Božje oproštenje upravo je onda kad mi opraštamo svojoj braći i sestrama. Ako imamo nešto protiv nekoga, naše je srce tužno, otrovano; čini se zatočenim i ugušenim. Jako je teško okusiti Božje oproštenje ako naše srce živi u ovoj 'sivoj' i zagušujućoj situaciji; bez radosti, bez vedrine!

Kad prema nekomu osjećamo odbojnost i mržnju, to je kao da u sebi imamo crva koji nas potiho izjeda iznutra i potkrada nas te crpi najljepše iz našega bića. Kako bismo onda uopće mogli kušati Božje oproštenje u ovim uvjetima? Naprotiv, ako uspijemo širom otvoriti prozore našega srca i u njega pustimo zrak istinskoga oprosta našoj braći i sestrama, onda i Božji oprost, koji daje svima nama, postaje vrlo konkretnim i oslobađajućim! Osjetimo ga i kušamo!

Uistinu: ponekad je iznimno teško oprostiti osobama koje su nas izdale ili nam učinile nažao, govorile loše o nama ili nas napustile u trenutku potrebe. Kako možemo oprostiti u ovim slučajevima? To je ogroman dar za koji trebamo moliti Gospodina! Možda je potrebno biti iznimno strpljivima i prihvatiti da nikad ne ćemo uspjeti posvema oprostiti, ali barem smo na dobrom putu da to učinimo. Molimo Gospodina za to pravo čudo milosrđa koje uzvraćamo. Molimo ga milost kako bismo mogli prijeći iz osjećaja nesnošljive odbojnosti u prihvaćanje drugoga.

Zlatne su nam i dragocjene riječi svetoga Antuna koji, po zagovoru Majke Božje, moli za milost oproštenja:

Molimo Te, Gospođo naša, Majko Božja: izmoli nam oproštenje od svoga Sina; ozdravi bolne opekline na našoj duši koje smo si sami nanijeli plamenom grijeha. Ozdravi ih balzamom svojega milosrđa preko kojega se nadamo prispjeti radostima vječnoga slavlja. Neka nam to udijeli Onaj koji se udostojao roditi od Tebe, o, slavna Djevice, i kojemu neka je čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen!

P. Antonio Ramina, rektor bazilike sv. Antuna u Padovi

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: