Uz spomendan dvojice papa

Danas slavimo spomendan dvojice papa, naime sv. Agatona i bl. Grgura X.

Papa Agaton, rođen u Palermu na Siciliji, bio je na čelu Crkve od 678. do 681. godine. Iako je njegov pontifikat bio kratak, imao je veliku važnost za Hrvate jer njegovo pismo iz 680. godine svjedoči da su među Slavenima već tada djelovali biskupi, što potvrđuje da je hrvatski narod u to vrijeme već primio kršćanstvo. Agaton je održao crkveni sabor u Rimu i poslao poslanicu caru Konstantinu IV. u Carigrad, a povijesni izvori, uključujući Konstantina Porfirogeneta, ističu da su Hrvati nakon krštenja sklopili savez s Papom da žive u miru i primaju Božju zaštitu, što je postalo temelj njihove vjerske i političke orijentacije.

Papa Agaton se istaknuo i u međunarodnoj crkvenoj suradnji, pomažući engleskim biskupima u razgraničenju biskupija i širenju rimskog pjevanja. Najvažniji događaj njegova pontifikata bio je Šesti ekumenski sabor u Carigradu (680.–681.), na kojem je osuđena monoteletska hereza. Umro je 10. siječnja 681. godine, a njegovo ime, grčkog porijekla, znači „dobar“. Agatonova uloga na početku hrvatske kršćanske povijesti simbolizira vezu Hrvata s Papinstvom i sv. Petrom, te njihovu trajnu predanost miru i vjeri.

Što se tiče Grgura X., treba napomenuti da je u 13. stoljeću crkvena povijest bila obilježena dugim i burnim konklavama, kada su kardinali godinama raspravljali o izboru pape. Nakon smrti Klementa IV. 1268., Rimska stolica ostala je prazna gotovo tri godine, što je najdulje u povijesti Crkve. Političke podjele među kardinalima i lokalnim vlastima otežavale su izbor pa su civilne mjere poput zatvaranja palače i uskraćivanja hrane konačno prisilile izbornike da se dogovore. Tako je 1271. izabran Tedaldo Visconti, koji nije bio ni kardinal, pa čak ni svećenik, već arhiđakon. Uzeo je ime Grgur X., zaređen je i posvećen za papu te se ubrzo posvetio rješavanju političkih i crkvenih problema svog doba, uključujući križarske vojne, unutarnje nemire u Italiji i težnju za jedinstvom Zapadne i Istočne Crkve.

Najvažniji rezultat njegova pontifikata bio je Drugi lionski koncil 1274., na kojem je službeno potvrđeno sjedinjenje Latinske i Grčke Crkve te prihvaćeno zajedničko tumačenje Filioque, bez nametanja izmjena Istoku. Iako se njegovi planovi za križarske vojne i trajno jedinstvo Crkve nisu u potpunosti ostvarili, Grgur X. je pokrenuo reformu izbora pape, ubrzavajući konklave i učvrstivši kanonski red, te je Crkva u njemu prepoznala blaženika. Nakon njegove smrti 1276., isprva je njegov kult bio privatne naravi; službeno je potvrđen tek 1713., sa spomendanom 9. siječnja.