Zanimljivosti iz života kardinala Vinka Puljića
Prvi kardinal u povijesti BiH
Papa Franjo prihvatio je odreknuće pastoralnog upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom kardinala Vinka Puljića, te ga je u subotu 29. siječnja umirovio. Njega će na čelu Vrhbosanske nadbiskupije naslijediti dosadašnji nadbiskup koadjutor, mons. Tomo Vukšić.
Protekla tri desetljeća, kako za kardinala Puljića tako i za Vrhbosansku nadbiskupiju, bila su izuzetno izazovna i na trenutke, zbog ratnih stradanja, protjerivanja vjernika, rušenja crkava i crkvenih objekata, neuspjelog povrataka… i preteška. No, također, mnogo je toga dobroga i hvalevrijednoga napravljeno, piše Nedjelja.ba.
Iako se o njegovu životu dosta toga zna, nije zgorega podsjetiti na najvažnije nadnevke iz života kardinala Puljića te zanimljive podatke s naglaskom na njegovo upravljanje Vrhbosanskom nadbiskupijom.
Kapelan, duhovnik, župnik, vicerektor
- rođen je 8. rujna 1945. u Banjoj Luci kao 12. dijete kod svojih roditelja Ivana i Kate
- teološki studij završio je u Đakovu, gdje je i zaređen za svećenika Banjolučke biskupije 29. lipnja 1970.
- Mladu misu proslavio je 19. srpnja 1970. u dvorištu samostanske crkve ''Marija Zvijezda'' u rodnom gradu, jer je trapistička crkva bila teško oštećena u velikom potresu
- prva svećenička služba bila mu je ona župnog vikara u Banjoj Luci, na kojoj je bio tri godine. Uz to je bio: nakratko župnik u Sasini, devet godina duhovnik sjemeništaraca u Zadru, zatim župnik u Bosanskoj Gradišci te je 1990. imenovan vicerektorom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu koje se tada zvalo Vrhbosanska katolička bogoslovija.
Prvi kardinal u povijesti BiH
- vrhbosanskim nadbiskupom imenovao je papa Ivan Pavao II., i to 7. prosinca 1990.
- isti ga je Papa posvetio za biskupa 6. siječnja 1991., a svečano ustoličenje bilo je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 19. siječnja 1991.
- Ivan Pavao II. 30. listopada 1994. imenovao ga je kardinalom, a u Kardinalski zbor primljen je na konzistoriju 26. studenog iste godine, postavši time prvi kardinal u povijesti Bosne i Hercegovine i najmlađi u tadašnjem Kardinalskom zboru
- sudjelovao je na konklavama 2005. i 2013., kada su za Petrove nasljednike izabrani: Benedikt XVI. i Franjo.
Čovjek dijaloga
- jedan je od osnivača i u više navrata predsjednik Međureligijskog vijeća u BiH
- neumorni borac za mir, pozivao je na prestanak rata i dijalog, zalagao se za jednakopravnost i izgradnju pravednoga društva te je za to dobio i nekoliko važnih nagrada od kojih se izdvajaju:
*počasni doktorat iz humanističkih znanosti koji mu je 1995. dodijelilo državno Sveučilište ''Grand Valley'' u Grand Rapidsu, u američkoj državi Michigan;
*počasni doktorat dodijeljen 15. ožujka 2001. u gradu Arequipi (Peru) na Katoličkom sveučilištu ''Santa Maria'';
*međunarodna nagrada ''Perdonanza'' za izgradnju mira na Balkanu, koju je dobio u talijanskoj Aquili u kolovozu 2002.
*priznanje Europskog pokreta u Bosni i Hercegovini za razvoj tolerancije i kulture međureligijskog dijaloga u svibnju 2012.
*Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za izniman doprinos u očuvanju hrvatskog identiteta te za iznimne uspjehe u međureligijskom, kulturnom i humanitarnom djelovanju, koje mu je uručio predsjednik Republike Hrvatske 17. siječnja 2022.
Obnovitelj i osnivač institucija
- pod njegovim vodstvom Vrhbosanska nadbiskupija još ratne 1994. osnovala je prvi Katolički školski centar, a danas na području nadbiskupije djeluje ukupno pet takvih centara, i to: u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku i Žepču
- obnovio je rad Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, koji je još 1931. osnovao nadbiskup Ivan Šarić
- Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije osnovao je 2. rujna 1997.
- u Travniku je 1999. ponovno oživio i dječačko sjemenište
- zahvaljujući kardinalu Puljiću, godine 2002. pokrenut je Katolički tjednik te je 2006. osnovao i Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije
- također je osnovao i Nadbiskupijski centar za pastoral mladih ''Ivan Pavao II.''
- dočekao je kao veliki kancelar da Visoka teološka škola u Sarajevu, koja je tijekom povijesti više puta mijenjala ime, 2009. bude uzdignuta na razinu fakulteta, te je Katolički bogoslovni fakultet postao dijelom Sarajevskog sveučilišta
- tijekom njegova upravljanja nadbiskupijom izgrađen je i Svećenički dom za umirovljene svećenike koji je svečano otvoren 2010.
- na blagdan svetih apostola Šimuna i Tadeja, 28. listopada 2011. izdao je Dekret o osnivanju Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa ''Redemptoris Mater'' u Sarajevu sa sjedištem u Vogošći
- Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije utemeljio je u listopadu 2016.
- osigurao je sredstva te izgradio Nadbiskupsku rezidenciju
- u srpnju 2020. utemeljio je i Ured za odnose s javnošću Vrhbosanske nadbiskupije
- poslije rata, u suradnji sa svećenicima, vjernicima i dobročiniteljima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, pod njegovim je vodstvom obnovljeno oko 60 crkava
- za vrijeme svoga upravljanja nadbiskupijom, osnovao je 11 novih župa: Posavsku Mahalu (1991.), Grebnice (1992.), Novi Grad – Sarajevo (1996.), Bistrica kod Žepča (1996.), Husino (1997.), Novo Selo – Balegovac (2001.), Presveto Trojstvo – Novi Travnik (2003.), Orašje (2006.), Kupres (2010.) i Vogošća (2013.)
- ukupno je zaredio 273 svećenika: 118 dijecezanskih i 155 redovničkih. U prosjeku svake godine redio je gotovo 9 prezbitera
- imao je čast kao nadbiskup dva puta ugostiti dvojicu papa u Sarajevu: Ivana Pavla II. 1997. te Franju 2015.
- započeo je procese za proglašenje blaženih: sluge Božjega Josipa Stadlera, sluge Božjega Petra Barbarića, sluge Božjega fra Lovre Milanovića, te su 2011. blaženima proglašene Drinske mučenice
- pokrenuo je nekoliko inicijativa koje su postale prepoznatljive u nadbiskupiji: Molitveni dan za domovinu na Bobovcu; hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije u Mariju Bistricu; ministrantsko zborovanje; susret zborova, sabor svećenika, susret dijecezanskih svećenika
- sazvao je Prvu sinodu Vrhbosanske nadbiskupije na Petrovo 2012., koja je svečano zaključena na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije 2021.