Znamo li u vremenu epidemije prepoznati potrebe drugih?

Polagano, ali sigurno, sve se više navikavamo na sve okolnosti koje se vežu za trenutačnu pandemiju. Bolje je zapravo kazati kako imamo suživot s ovom opakom bolešću, koja, kako se čini, sve više uzima maha. Do prije dva mjeseca, a da ne spominjemo ovo ljeto, mislili smo kako je nemoguće da se ponovno aktivira Arena Zagreb za prihvat bolesnika ili da će se dnevni broj preminulih približiti troznamenkastoj cifri.

Unatoč svemu što je ovo izazovno i teško razdoblje donijelo, na vidjelo su došli i toliki pojedinci i organizacije koje su svojim nesebičnim radom i žrtvom doprinijeli tome da oni koji su ovom pandemijom najugroženiji i najpogođeniji, budu u što većoj mogućoj mjeri zaštićeni i sigurni.

Bezbroj je humanitarnih akcija, inicijativa, projekata, koji su u većoj ili manjoj mjeri zaživjeli te pomogli, ne samo materijalno nego i moralno i duhovno, onima koji se sami ne mogu boriti s novonastalim okolnostima. U sve ovo uključeni su i oni koji i inače skrbe za najranjivije skupine u društvu, a baš u ovom razdoblju morali su se više nego inače truditi i zalagati kako bi situacija koliko-toliko bila pod kontrolom.

Izdvojio bih samo neke inicijative koje su razvedrile lica mnogih koji ovo vrijeme teško proživljavaju.

U prvom redu, to je akcija Hrvatske biskupske konferencije: 'Zagrlimo starije pjesmom', u kojoj su klape nastupale ispred staračkih domova, kako bi svojim pjesmama razvesele starije i nemoćne. Štićenici domova u ovoj su pandemiji posebno pogođeni, jer osim što zbog godina spadaju u rizičnu skupini, bili su im ujedno i zabranjeni posjeti, što nije bilo nimalo lako prihvatiti.

Udruga 'MoSt' iz Splita iskazuje se u pomaganju beskućnicima, čiji se broj povećao, zbog rasta nezaposlenih, što je pak prouzročila kriza izazvana virusom COVID-19. Kako ističu iz udruge, beskućnici koji borave u prihvatilištima ili prenoćištima bili su u karanteni do popuštanja mjera. Svim je beskućnicima na ulici ponuđeno rješenje za njihovu situaciju (prihvatilište, starački dom, terapijska zajednica…).

Kroz projekt Caritasa Sisačke biskupije 'Ljubav na djelu', raznose se topli obroci do domova starijih i nemoćnih. Osim što je ovo bila materijalna pomoć, to je bila i prilika za susret s drugim čovjekom i toplom riječi. Na ovaj način smanjio se potencijalni rizik od zaraze za korisnike ovog projekta, jer nisu bili u potrebi napuštati svoje domove kako bi sebi priuštili hranu.

Crkveni križ, koji je i sam sastavni dio Nacionalnog stožera civilne zaštite RH, djelovanjem svojih 2000 volontera i djelatnika podijelilo je 825 tona hrane, na tisuće paketa te više od 38 000 litara vode. Sudjelovali su u opremanju karantena. Posjetili su gotovo 200 000 kućanstava u kojima žive ranjive skupine, a više od 6 000 puta pružili su psihosocijalnu podršku telefonskim putem. Ove velike brojke samo su jedan dio svega onoga što se radi u vremenu pandemije. Naravno, ne smije se smetnuti s uma ni cjelokupna pomoć koja je uslijedila usred razornog potresa koji je pogodio Zagreb i njegovu okolicu u ožujku ove godine.

Ovo izazovno vrijeme epidemije svima nam treba biti poticaj da se preispitamo prepoznajemo li potrebite u svom okruženju, imamo li potrebu pomagati i znamo li pomagati. Možda nam se čini da ljudi kojima je pomoć potrebna nisu blizu nas, i da bi neki drugi trebali pomagati, ali varamo se.

Ljudi kojima je potrebna pomoć svugdje su oko nas. Posebice u ovoj globalnoj pandemiji kada smo svi na određen način pogođeni. Promjene u nama događaju se od malih koraka. Možda ne možemo promijeniti stanje u svijetu, ali možemo usrećiti ugroženu osobu iz svog okruženja.

***Članak je dio niza 'Položaj socijalno ugroženih skupina za vrijeme i nakon epidemije koronavirusa', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.***