Isusov odnos prema ženama
Kako se naš Gospodin odnosio prema nježnijem spolu u ono vrijeme?
Nedavno sam čuo jednu rečenicu koja me se jako dojmila: "Isus je bio prvi i pravi feminist."
U nekoj najpojednostavljenijoj teoriji, feminizam je pokret koji se zalaže za prava žena. U prijevodu, pokret je to koji bi, barem u teoriji, trebao ženama pomoći u pronalasku njihovog identiteta. Upitno je koliko metode današnjeg feminizma pomažu ženama u pronalasku njihovog identiteta. No, to danas uopće nije tema. Vratimo se prvom pravom feministu; Isusu Nazarećaninu.
"Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." (Iv 8, 3-11)
Teško je i zamisliti u kakvom je stanju bila žena opisana u ovom evanđelju. Koliko li je samo bila odbačena, ponižena, shrvana i beznadna. Cijeli svijet joj se srušio i teško da je mogla biti u lošijoj situaciji, nego što je uistinu bila. Bila je na dnu i očekivala je jedino osude i hrpu kamenja koji će ju vjerojatno dovesti do smrti. Sumnjam da je imala ikakvu nadu, a čak i da je preživjela – budućnost joj s takvim statusom u društvu, ne bi bila baš najbajnija.
I kako takvoj osobi vratiti identitet? Kako joj pomoći da ponovno „oživi“, da ponovno shvati da je voljena, važna i neprocjenjiva? Postoji li uopće rješenje?
Tu nastupa Isus. Osim što joj spašava život, Isus joj vraća dostojanstvo. Umjesto da je ona ostala ponižena, poniženi su bili svi ostali „pravedni“ muškarci koji su spuštene glave odlazili jedan za drugim. Umjesto da je ona bila osuđena, osudili su se svi oni koji su u rukama držali kamenje.
Isusov odnos prema ženama bio je drugačiji. Kao i u drugim stvarima, Isus se, ni u odnosu sa ženama, nije dao staviti u kalupe. Isus žene podiže na razinu koja je za Židove bila nezamisliva. Isus žene ubraja među svoje učenice, a ženama također daje tu čast da prve svjedoče o njegovom uskrsnuću te da, uz tek jednog apostola, budu s njime i pod Njegovim križem.
Isus je svojim pristupom s puno suosjećanja, praštanja, razumijevanja, ali i s mudrim savjetima, ženama pomogao u spoznaji njihovog identiteta. Pomogao im je da uistinu povjeruju u onu rečenicu iz Starog Zavjeta, koja za ženu kaže: "Više vrijedi ona nego biserje" (Izr 31, 10).
*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.