Izazovi samohranog roditeljstva

Svatko dijete zaslužuje rasti uz oca i majku. Na žalost, ponekad nas životne situacije odvedu na druge kolosijeke, supružnici se rastanu, a djeca u pravilu uvijek ispaštaju. U situacijama razvoda teret odgoja obično padne na jednog roditelja – u ovom slučaju majku. Kako se snašla u novonastaloj situaciji, s nama je podijelila Ivona iz Zagreba.

Ukratko recite nešto o sebi i upoznajte naše čitatelje s osobnom situacijom. Kako ste postali samohrana majka nakon rastave?

''Ponosna sam majka dviju predivnih, sada odraslih kćeri. One su mi uvijek bile životni cilj i potreba, i još u svojoj ranoj dobi znala sam da želim biti majka te sam blagoslovljena s njima dvjema. Ni u najtežim trenutcima nisam požalila što ih imam. Sva moja ljubav utkana je u njih i one mi i dandanas sitnicama pokazuju da ju osjete.

Nas tri ostale smo same prije deset godina, kada smo se njihov otac i ja razveli, a ja sam preuzela brigu o njima. U početku je ta briga bila baš sve što ta riječ podrazumijeva: emocionalna, fizička, financijska, duhovna, moralna… Kasnije je i otac preuzeo dio njihovih financijskih potreba. Imale smo dana kada smo se savršeno slagale, a imale smo i onih bez strpljenja i razumijevanja. Sada kad su odrasle u male žene, ipak mislim da je naš put bio uspješan i da su to prije svega predivni ljudi.''

Kako ste se nosili s tim razdobljem života u samom početku? Što ste rekli kćerima? Je li bilo škakljivih pitanja?

''Rastava je jako težak emocionalan udarac na bilo koju upletenu stranu; bilo onu koja ju inicira ili onu koja ju ne želi. Jako je teško pomiriti nedostatak nečega u što si se uljuljao kao sigurno i doživotno. Osim što sam morala nositi svoje terete proizišle iz toga, imala sam i dvije djevojčice koje nisu smjele primijetiti težinu mog snalaženja u novonastalim okolnostima jer su trebale podršku i čvrst oslonac. Naime, i njima je to potpuno nepoznata situacija u kojoj smo se našle. 

Kad smo odlučili izaći iz braka, odlučila sam s njima otvoreno razgovarati o tome uz sestrinu pomoć koja je po struci psiholog. Htjela sam im vrlo jasno dati do znanja da njih dvije ne snose baš nikakvu krivicu za to, da se naša ljubav prema njima ne mijenja ni na koji način. Bila sam spremna odgovoriti na bilo koje pitanje koje su imale i razmotriti s njima daljnje korake i uvažiti njihove želje. Njih dvije su karakterno i emocionalno vrlo različite. I dok je starija očekivala ovakav rasplet događaja i nije ju iznenadio, mlađa kći to je vrlo teško prihvaćala, što se kasnije manifestiralo kroz dijagnosticiranu anksioznost. Sreća je što sam im uvijek bila i prijatelj, pa smo stvorile odnos pun povjerenja i uvijek su mi se mogle obratiti i povjeriti. Tako smo zajedničkim snagama rješavale usputne poteškoće koje su ih snašle i svaki put našle rješenje za njih.''

Život žene bez muškarca – kako ste se snašli?

''Mislim da mi je ovo bio najlakši izazov koji me je snašao u toj priči. Kao mala bila sam očarana svojim ocem i uvijek sam promatrala kada je nešto radio. Tako da sam od njega naučila jako puno praktičnih stvari. Kasnije, kad sam odrasla, voljela sam taj osjećaj da mi nije potreban nitko da bih nešto popravila, sastavila, složila... Naravno, govorim o jednostavnijim poslovima koji se smatraju 'muškima'. Moja se majka dandanas čudi kad joj ja nešto složim u kući pa ne mora zvati majstora. Kaže mi: 'Sva si se na tatu uvrgla'.

S emocionalnog aspekta bilo je malo teže. Svi mi imamo potrebu imati nekog uz sebe i osjećala sam se ranjivo i izloženo. Nekako mi se čini da se taj emocionalni dio složio na neki način baš zbog toga što sam bila snalažljiva i sposobna na ovom drugom području. Isto tako sam na prvo mjesto stavila dobrobit svoje djece. Nekad sam bila više, a nekad manje uspješna u tome, ali nosile su dobar dio moje pažnje, tako da su ostale stvari s vremenom postajale manje važne i bolne.''

S kojim ste se sve izazovima susreli u životu nakon rastave? Kako je reagirala okolina? Je li bilo ružnih komentara i osuđivanja?

''Ako je bilo osuđivanja i ružnih komentara, onda mi se nitko nije usudio to reći izravno. Moram priznati da sam uz obitelj imala dobar krug prijatelja koji su me nosili kroz to razdoblje. Nisam imala vremena brinuti o tome što 'selo priča' jer sam pokušavala 'stati na noge' samostalno nakon jako dugo vremena. I morala sam zaštititi svoju djecu od negativnih emocija. Ionako smo svi prolazili teška vremena. Sada nam više nije važno tko je što mislio ili rekao. Napravila sam za nas najbolje što sam mogla i ispostavilo se prilično dobro.''

Poruka samohranim majkama/ženama koje su doživjele rastavu. Je li sve tako crno ili postoji izlaz prema svjetlu?

''Moja misao vodilja uvijek je bila: 'Sretna mama je nabolja mama', ali to se vrlo lako može primijeniti i općenito na osobu. Ako idete s tom mišlju, onda znači i da radite na sebi, tražite tu unutarnju sreću i mir. Kad to nađete, onda možete sa svime biti sretni. Najvažnije od svega jest to da vas Bog voli i čuva. Meni svaki dan to pokazuje. Znam da nisam sama, znam da ne lutam besciljno po ovom svijetu. Netko gore me pazi na svakom mom koraku. Nije li to vrlo utješno?''

*Cilj otvaranja naše nove rubrike „Različiti. Svoji. Jednaki“ jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.

**Ime majke u članku je izmišljeno. Pravi identitet sugovornice poznat je redakciji.