'Terezija je znala koji je njezin cilj, poziv, kao i smisao njezina postojanja – postati sveta'
'Važno je spomenuti blago karmelskog reda, a to je pobožnost oblačenja karmelskog škapulara, koji je velik dio duhovnosti i Karmelskog svjetovnog reda.'
'Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica (1873. – 1897.)' bila je tema večerašnje emisije 'Izdvojeno' u kojoj su gostovale: s. Lidija Vuksanović, karmelićanka Božanskog Srca Isusova, te Snježana Foršek, članica Karmelskog svjetovnog reda.
Sestra Lidija na početku je progovorila o razlikama između zatvorenog i otvorenog oblika karmelskog redovničkog života.
– Pogled iza rešetki ne mora nužno stavljati rešetke u prvi plan, već upućivati na pogled koji je iza rešetki, pogled Boga stvoritelja kojim smo dužni promatrati ovaj svijet, pogled Onoga na čiju smo sliku i priliku svi mi stvoreni. Budući da znamo da je Bog onaj čije stvaranje nikad ne prestaje, odnosno Njegovo se stvaranje nastavlja, kontinuira (lat. Creatio continua), stvorenje je dužno povesti brigu o onomu što mu je povjereno, a to je čitav stvoreni svijet – kazala je.
Govorila je kako je sv. Mala Terezija u ranoj dobi izgubila majku te je o njoj i cijeloj obitelji nastavio skrbiti njihov otac kojeg je od milja nazivala svojim 'kraljem', a sebe očevom 'kraljicom'.
– Ovaj odnos sa zemaljskim ocem pomogao joj je stvoriti čvrst odnos s Ocem u nebesima, s Bogom. Terezija je znala koji je njezin cilj, poziv, kao i smisao njezina postojanja – to je postati sveta – rekla je sestra Lidija.
Nadodala je kako je svetica svoj uzor pronalazila u spisima karmelskih svetaca, a pogotovo sv. Ivana od Križa i njegovoj rečenici da je 'prelazak do svega prelazak preko jednog ništa', misleći time na to da je Bog sve, a to što imamo proći da bismo došli do Boga, uistinu je ništavno, jer Bog treba biti naše sve.
Snježana Foršek govorila je o tome kako su svi dijelovi karmelske obitelji kao različiti cvjetovi koji čine veliku obitelj, a svima je ista karizma i poziv nasljedovanja Karmela, a različito je njihovo življenje.
– Važno je spomenuti blago karmelskog reda, a to je pobožnost oblačenja karmelskog škapulara, koji je velik dio duhovnosti i Karmelskog svjetovnog reda. 'Mišlju' – odnosno molitvu i razmišljanje kao sastavni dio ove duhovnosti treba čuvati kao jedno blago dragog nam Karmela, dok ga Karmelski svjetovni red pronosi svima, kao što pčele obilaze i donose med na ona mjesta koja su i malo teže dostupna. Tako se ne mogu isključiti molitveno i djelatno zajedništvo jer je to itekako integrirano te jedno iz drugog proizlazi – naglasila je.
Kazala je kako je svetica ukazivala na mali put pouzdanja u Boga; da sve što činimo, činimo s velikim pouzdanjem u Boga te da ne sumnjamo u Božju promisao za naš život, svakodnevnicu, kao i naše potrebe.
– Upravo jedna novija knjiga o ovoj svetici naslova 'Mali put pouzdanja i ljubavi' autora Jacquesa Phillippea, na svojim koricama donosi jedan lijepi citat: 'Ne mogu se učiniti većom nego što jesam, moram se podnositi takvom kakva jesam sa svim svojim nesavršenostima, no želim naći način da dođem u Nebo malenim, izravnim i kratkim putem, malenim i posve novim putem. Želim naći dizalo koje će me podignuti do Isusa jer sam premalena da se penjem strmim stubištem savršenstva.' – dodala je Foršek.