Jesu li žene u Republici Hrvatskoj ugrožene?

Prateći razne medije glavne struje u Republici Hrvatskoj, može se steći dojam kako ženama u našoj državi prijete ugroze sa svih strana, ponajprije od muškaraca. Rezultat je to sustavne oštre retorike raznih feminističkih udruga koje posljednjih desetak godina naglo jačaju te su neprekidno prisutne u medijima. Naravno da ne želimo nijekati i zanemarivati mnoge izazove i probleme s kojima se žene svakodnevno susreću, naprotiv – upravo je i cilj ovog našeg projekta da ukažemo na njih, međutim, valja razmotriti i jedan drugi pogled. Na tragu njega, s nama je svoje mišljenje podijelila Andrea M., mlada majka koja radi u prosvjeti, a koja već nekoliko godina aktivno prati razvoj feminizma na općoj, ali i nacionalnoj razini. Prije svega, zanimalo nas je osjeća li se, kao žena, ugroženo u hrvatskom društvu.

“Ne osjećam se ugroženo u poslovnom ili društvenom životu kao žena, možda zbog činjenice što se bavim poslom u kojem i prevladavaju žene. Više se osjećam ugroženo od takozvanih feministkinja koje, po mom mišljenju, imaju izvrnuto poimanje ženstvenosti i ženskih prava. Na primjer, živo biće koje može rasti u meni ne smatram svojim tijelom i ne smatram da ga/ju imam pravo ubiti ako ne želim dijete u određenom trenutku, jer to je  dijete odvojeno od moga tijela i postaje osobom samim začećem. Osjećam se ugroženo i neprihvaćeno od takvih žena koje nameću svoje mišljenje i smatraju da se sve žene trebaju tako (kao i one) osjećati i ponašati. Žao mi je što nisu otkrile svoju istinsku ženstvenost i shvatile koliko je blagoslov moći nositi dijete pod svojim srcem, poroditi ga i odgajati. Smatram da borbom za te svoje iskrivljenje vrijednosti nikada i ne će moći ostvariti puninu sebe kao žene i osobe općenito. Tako da se ne osjećam ugroženo ni od koga osim od liberalne feminističke propagande.”

“Ali, smatram da su danas žene u Hrvatskoj i općenito na ovom prostoru ugrožene pred nasilničkim vezama, bilo da je riječ o fizičkom ili psihičkom nasilju, jer kod nas je još uvijek ustaljeno ono ‘šuti i trpi’ i ‘što će selo reći’ ako ženu muškarac zlostavlja na bilo kojoj osnovi. Mislim da je ključ u osvještavanju toga što znači biti žena, kako se prema ženi treba odnositi i zapravo vraćanje one biti ženskosti i muškosti u obitelji i odgoju djece. Smatram da onda ne bi bilo problema ni s krivim shvaćanjem uloga: žena koje preuzimaju uloge muškaraca, muškaraca koji se osjećaju inferiorno jer žene preuzimaju njihove uloge i nasilja u odnosima s bilo koje strane.”

Zanimalo nas je i sljedeće: brine li se naše društvo dovoljno za majke i što još može, u vezi s tim, učiniti za njihov boljitak?

“Mislim da hrvatsko društvo još donekle i brine o majkama jer imamo mogućnost ostati s djecom do prve godine. U većini zemalja ta je mogućnost samo na nekoliko mjeseci. Ali, smatram da bi trebala postojati mogućnosti da žene rade na pola radnog vremena i da mogu kod kuće ostati duže s djecom, a da imaju pristojna primanja. Danas se mnoge žene ne odlučuju na više djece jer si ne mogu priuštiti vrtić ili ne mogu dobiti mjesto. S obzirom na demografsku situaciju, mislim da se puno prije trebalo razmišljati o većem broju vrtića i da država treba biti više uključena u njihovo financiranje”, zaključila je Andrea.

*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.