Međureligijski dijalog kao sredstvo za postizanje mira

Konferencija „Međureligijski dijalog kao sredstvo za postizanje mira“ održana je u Hrvatskom saboru povodom “Crvene srijede”, kojom se spominjemo svih onih koji su progonjeni zbog svoje vjere. Inicijativu je 2015. godine pokrenula Zaklada papinskoga prava “Pomoć Crkvi u nevolji” (ACN), a obilježava se osvjetljenjem zgrada crvenom bojom. Saborska zastupnica Marijana Petir, koja je organizirala ovu konferenciju, u svom obraćanju je naglasila da Izvješće Zaklade ACN pokazuje da su kršćani najprogonjenija vjerska skupina na svijetu te da „u Europi svjedočimo sve većem oskvrnjivanju crkava“. Također je poručila da Republika Hrvatska može poslužiti kao primjer dobrog suživota religijskih tradicija.

“Progoni kršćana ne događaju se samo unutar nekih zajednica, već postoje i neke države koje progone svoje građane. Prava vjernika krše se i u europskim državama. Danas smo ovdje okupili predstavnike svih vjerskih zajednica kako bismo poslali pozitivan primjer Hrvatske, jer u Hrvatskoj biti u manjini ne znači biti bez glasa ili biti manje vrijedan. Mislim da upravo naš pozitivan primjer može biti poruka drugim europskim zemljama i cijelom svijetu kako različite vjere i kulture u sekularnom društvu mogu kroz međureligijski dijalog i međusobno razumijevanje mogu doći do suživota i kohezije društva”, istaknula je Petir.

“Osobito nas boli rat u Svetoj zemlji gdje su sveta mjesta svih triju velikih monoteističkih religija. Nažalost brojčano sve manja, zajednica kršćana u Svetoj zemlji izložena je brojnim napadima potaknutima mržnjom i netolerancijom prema različitosti. Hrvatska je primjer koji pokazuje kako uspješan i konstruktivan međureligijski dijalog može jamčiti uspješan zajednički život bez predrasuda, pun tolerancije i mira te ljubavi prema Bogu u zemlji koja je već stoljećima domovina trima najvećim monoteističkim religijama”, rekao je akademik Željko Reiner u svome obraćanju, te je također izrazio nadu kako će pozitivan primjer Republike Hrvatske slijediti i druge europske zemlje.

Konferencija je donijela i jedno zanimljivo svjedočanstvo. George Luis, mladić iz Betlehema, ukratko je posvjedočio o tome kako mu je naša domovina pružila sigurnost i slobodu.

„Stojim pred vama pun tuge i nade. Slušao sam u Betlehemu zvon Bazilike rođenja Gospodinova, a onda sam morao otići. Naša je zajednica tamo sve manja. Duboko sam zahvalan Hrvatskoj koja je otvorena prema ljudima različite boje kože, rase i podrijetla. Čim sam došao ovdje, odmah sam osjetio toplinu u raznolikoj i ljubavlju povezanoj crkvenoj zajednici. Nadam se povratku i tome da doprinesem promjeni koja će značiti rastuću kršćansku zajednicu u Svetoj Zemlji.“

Zaista je bilo lijepo i poticajno iz prve ruke čuti ovaj pozitivan primjer kojim se naša zemlja svakako može dičiti. On nam može biti ohrabrenje da i dalje nastavimo u istom ili još boljem tonu kako bi se svaki stranac, ma koje vjeroispovijesti bio, osjećao sigurnim i prihvaćenim u Hrvatskoj.

Dodajmo još kako su (pored spomenutih) na konferenciji govorili: rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, zamjenik zagrebačkog muftije Mevludi ef. Arslani, novinar i urednik Glasa Koncila Ivan Tašev, predsjednik Hrvatske protestantske konferencije i predstavnik organizacije “Open Doors International” Vatroslav Župančić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik, savjetnik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Ivan Picukarić, pročelnik Katedre fundamentalne teologije KBF-a Sveučilišta u Zagrebu Tomislav Kovač, sveučilišna profesorica i pripadnica židovske zajednice Naida Mihal Brandl, svećenik Srpske pravoslavne Crkve Majk Žikić, predsjednik Udruge za vjersku slobodu u RH koja dodjeljuje Nagradu za doprinos promicanju i očuvanju vjerske slobode u društvu i glavni tajnik Saveza baptističkih crkava u RH Željko Mraz i urednica religijskog programa Hrvatske radiotelevizije Antonia Hrvatin Roth.

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.