Trebam Te, Gospodine!

Trebam Te, Gospodine.
Trebam Te!
Duša moja čezne za tobom, jer umor dana polako nadvladava.
Problemi i stalna užurbanost odnose komadić po komadić mira koji si mi darovao.
Ljudi i posao polako otkidaju komad po komad snage koja mi je potrebna kako bih čvrsto stajala.
Trebam Te, Gospodine.
Trebam Te!
Razočaranost polako ulazi u pore mog bića.
Obveze postaju zid koji je prevelik za savladati.
Trebam Te, Gospodine.
Trebam Te!
Opet sam ispustila Tvoju ruku i zagrabila za svijetom.
Povuklo me ponovno, oprosti mi, molim Te.
Zaglušili su me sjaj i buka.
Privukli su moju pažnju i zauzeli moje misli.

Trebam Te, Gospodine.
Trebam Te!
Svjetla pozornice polako se gase.
Pljesak se stišava i ostaje samo prijezir.
Izložena i ogoljena, ostajem sama, jer svijet ne trpi pad.
Svijet prezire pad, a to je jedino mjesto gdje te može dovesti.
TREBAM TE!
Titra u unutrašnjosti bića, dok se Ti spremno odazivaš.
Tvoja prisutnost me ispunja.
Napaja.
Oči otvara.
Riječ Tvoja me prožima.
Trenutak s Tobom dovoljan je kako bih živjela.
Trenutak s Tobom u potpunosti osvaja.
Sva slomljena područja sastavlja.
Sve padove briše i na pravi put podiže.
EVO, ČINIM SVE NOVO! – dok odzvanja.
Moja ruka u Tvoju je čvrsto utisnuta.
Pogleda pročišćena, s Tobom nastavljam.