Nadbiskup Kutleša predslavio Misu večere Gospodnje

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predslavio je Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 17. travnja u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca.

Na misnom slavlju koncelebrirali su nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Vladimir Razum, odgojitelj Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Josip Đurin, nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić i kardinalov tajnik vlč. Tomislav Hačko.

Propovijedao je mons. Ivan Šaško koji je poručio kako je osjetio "poticaj da vas večeras pozovem na razmatranje euharistijskoga dara kao vrela nade i to snagom krštenja po kojemu postajemo kristoliki. Euharistija je najizvrsnije vrelo nade. Rečeno još točnije i punije - vrelo pouzdanja i snaga ufanja."

"Ističem to zbog toga, jer primjećujemo da je kršćanska nada prilično nepoznata, da ju i sami vjernici lako pomiješaju s 'optimizmom'. Stoga je vrijedno najprije tu nadu koja nam je darovana krštenjem prepoznati, možda ju trebamo tek otkriti u sebi i moliti Gospodina da ju oživi. No, osim toga osobnoga pristupa, potrebno je u našemu kršćanskom životu i u zajedništvu Crkve uspostaviti nužno ravnovjesje između vjere, nade i ljubavi. Ako ne govorimo o nadi, o pouzdanju u Boga, i ne pristupamo mu na ispravan način, tada zaboravljamo ili zanemarujemo bitan kršćanski sadržaj, jednako bitan kao da zanemarujemo ili iskrivljujemo vjeru ili ljubav", rekao je biskup Šaško.

"Svakako je važno paziti da u Crkvi ne izblijedi govor o nadi, tim više jer se u društvenome životu diljem svijeta - suočenom s ratovima, nasiljem, prirodnim nepogodama, gospodarskim nesigurnostima - na jedan ili drugi način često govori o nadi. Zbog toga smo pozvani razlučivati kršćansku nadu od ostalih nadanja. U društvu je to redovito poticanje da se u nečemu ne posustane, nego ustraje, da se ne klone duhom. No, takvo viđenje nade, koje susrećemo i među nama kršćanima, zapravo je pogansko, nekršćansko viđenje. Ako u prvi plan stavimo sva zla s kojima se ljudi suočavaju i iz toga pokušavamo izvući nadu, vraćamo se na poganski mit o Pandori. To nipošto nije kršćanski pristup. Kršćansko nadanje, ufanje, pouzdanje, ne nastaje zbog toga jer postoje ratovi, nasilje, bolesti, trpljenja… Bilo Stari, bilo Novi zavjet očituju da je vjernička nada bitno drukčija od nekršćanske, poganske, koja polazi od dramatičnih okolnosti te u nadi ne vidi ništa drugo nego zadnji dar, koji ostaje zatvoren kada se spusti poklopac 'Pandorine kutije'."

"Kršćanska nada, ufanje, sposobnost je gledati budućnost znajući da nas Bog ne napušta, ne ostavlja same; kršćanska nada je ponajprije pouzdanje, snaga sigurnosti da je Krist pobijedio zlo i smrt; da nam je darovana snaga dobra ključ s pomoću kojega živimo i otajstvo zla i trpljenja. Ne radi se, dakle, o prepuštanju nekoj utopijskoj budućnosti, nego o zauzimanju u izgrađivanju i življenju sadašnjosti, usprkos poteškoćama, u svjetlu sigurnosti u Kristovu prisutnost i njegovu pobjedu", dodao je mons. Šaško te zaključio: "Utječući se zagovoru predivnih uzora koji nam također u ovome prostoru snažno govore o pouzdanju - Blaženoj Djevici Mariji i blaženomu Alojziju Stepincu - gradimo kulturu nade puni pouzdanja u Gospodina, uvijek spremni - kako piše apostol Petar - na odgovor svakomu koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama (usp. 1Pt 3, 15)."

Misa večere Gospodnje završila je prijenosom Svetootajstva u pokrajnje svetohranište, gdje se nadbiskup u zajedništvu s pomoćnim biskupima, prezbiterima i okupljenim vjernicima zadržao u klanjanju u tišini.

Misno slavlje pjesmom je animirao katedralni mješoviti zbor, pod vodstvom Matije Škvorca.

Obredi Velikog petka u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca započet će u 18 sati, a Vazmeno bdjenje na Veliku subotu u 20 sati. Središnje svečano misno slavlje na Nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega predvodit će zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u 10 sati.