Blagoslov kućnih ljubimaca na Svetom Duhu

"Mnoge životinje po Stvoriteljevoj božanskoj providnosti na neki način sudjeluju u čovjekovu životu. Neke mu pomažu u radu ili daju hranu i pružaju utjehu. Ništa ne priječi da se u danoj prigodi, npr. na blagdan kojega sveca, sačuva običaj da se na životinje zazove Božji blagoslov" (iz obrednika Blagoslova, Zbor za bogoštovlje, 1984.).

Župnik i organizator blagoslova istaknuo je: ''Sveti Franjo bio je osobit ljubitelj svega stvorenoga jer je u njemu prepoznao otisak Božjega stvarateljskoga djela. Kao franjevci, želimo slijediti primjer svoga Utemeljitelja. U vremenu u kojem živimo ljudski je okoliš i sve stvoreno često ugroženo čovjekovim, ponekad sebičnim, nastojanjima da si pod svaku cijenu olakša život. Čovjek time gubi iz vida harmoniju prirode s njim samim. Bog je sve stvorio i oblikovao iz ljubavi prema čovjeku: svaku travku, svaki cvijet, svako stablo, svaku životinju; veliku i malu. Jedino je za čovjeka sve stvorio i naš je zadatak, koji nam je povjeren u Knjizi Postanka, izrazito zahtjevan. Često vlastitome komoditetu podređujemo i jedni druge, a kamoli ne sve stvoreno. Industrijalizacija ne prestaje, a hoće li biti zraka koji dišemo, čiste vode koju uzimamo zdravo za gotovo – majke Zemlje, kako ju je sveti Franjo nazivao – koja daje sve plodove nužne za život – to se baš i ne pitamo. Ili se rijetko pitamo. 

Kao katolici, kršćani, vjernici i ljudi, prvi smo odgovorni za očuvanje svega stvorenoga, kako nas na to i potiče papa Franjo u dokumentu 'Laudato si'' – 'Hvaljen budi'. Suradnja s čovjekom, s prirodom, odražava naš odnos s Bogom koji je sve to stvorio. Ne možemo se diviti umjetničkom djelu bez pohvale umjetniku. 

Ovaj blagoslov kućnih ljubimaca, životinja s kojima živimo, o kojima se brinemo, ali i koje se brinu o nama: daju nam utjehu, nasmijavaju nas, razveseljavaju i odagnavaju samoću, samo je jedan mali znak zahvalnosti Bogu na Njegovoj brizi i pažnji prema nama, prema svakome čovjeku. Nije on ništa novo, čim postoji u službenim crkvenim obredima, samo se nije baš primjenjivao i ostao je negdje 'zakopan' u vremenu i prostoru. Mi taj običaj želimo oživjeti. Životinje ne ćemo možda uvoditi u crkveni prostor, kao što ne ćemo ni u druge zgrade vjerskih zajednica, većinu restorana, kina ili kazalište, jer postoje, nažalost, ljudi koji su alergični i padaju u teška zdravstvena stanja, kao i oni koji se iz različitih razloga (straha) ne osjećaju ugodno. Crkva je za sve ljude, a svijet za sva stvorenja.

Ovaj blagoslov neka doprinese većem zbližavanju čovjeka sa stvorenim i sa Stvoriteljem''. Pozvao je svakoga: ''Dođite sa svojim kućnim ljubimcem!''

"Sva djela Gospodnja, slavite Gospoda!" (Sveti Franjo)