NAJAVA: Koncert varaždinskog zbora "Via" - B. Papandopulo: ''Hrvatska misa''

Uz zbor ''Via'' pod dirigentskim vodstvom Luke Šopara nastupit će solisti:

Tia Pikija, sopran, studentica solopjevanja na Konzervatoriju za glazbu i umjetnost u Beču, 

Martina Menegoni, mezzosopran, koja nastupa u opernim i koncertnim produkcijama diljem Hrvatske i inozemstva te kao solistica baroknog ansambla ''Lazarus'', Roko Radovan, tenor, solist opere zagrebačkog HNK-a i student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Matija Meić, jedan od vodećih hrvatskih baritona te solist opere u Münchenu.

Ulaz na koncert je slobodan.

Vedran Lesar, mag. musicol.: "O Hrvatskoj misi Borisa Papandopula"

Misa kao višestavačna glazbena vrsta formirala se tijekom stoljeća iz katoličkog obreda mise. Isprva niz nepovezanih napjeva koji su tekstualno činili stalan (nepromjenjiv) dio obreda mise – tzv. misni ordinarij (Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Agnus Dei) – s vremenom dobiva određene glazbene poveznice. Dijelovi ordinarija koji u glazbenom smislu postaju stavci mise povezuju se zajedničkim tonalitetom, glazbenim tematskim materijalom, zajedničkim glazbenim idiomom i sl. Nakon uvođenja vernakularnih jezika u bogoslužje stavci se povezuju i narodnim jezikom. Takve su okolnosti stvorile širi povijesni okvir unutar kojeg nastaje Hrvatska misa Borisa Papandopula sa svim svojim uvjetovanostima. Skladba je to koja svojim „dimenzijama“ (traje oko sat vremena) nadilazi okvire obreda mise, ali tekstualno, a velikim dijelom i glazbeno iz njega proizlazi. Nastala 1938. ili 1939. (autorovi zapisi o vremenu nastanka nisu jednoznačni) povodom jedne obljetnice pjevačkog društva Kolo (skladana je povodom 75. obljetnice društva, ali je praizvedena tek za 80. obljetnicu 1942. u Zagrebu), Hrvatska je misa pisana na (staro)hrvatskom jeziku i dosljedno slijedi tekst ordinarija mise. U glazbenom smislu skladba donosi sintezu raznovrsnih utjecaja. Kao djelo koje se naslanja na dugu tradiciju misnih uglazbljenja, Papandopulova misa sadrži recidive responzorijalnog (izmjena solista i zbora) i antifonalnog načina pjevanja (izmjena dviju grupa pjevača) koji u crkvenoj tradiciji sežu još u srednji vijek. Elementi onog prvog očituju se u dijaloškom tretmanu pojedinih solista u odnosu na zbor, a onog potonjeg u dijalogu grupe solista sa zborom te dvozborju u stavcima Svet i Blagosloven. Promatramo li je u užem povijesnom kontekstu, misa nastaje neposredno prije Drugog svjetskog rata, u vremenu nacionalnog skladateljskog stila obilježenog folklornim referencama ili glazbenim jezikom koji podsjeća na onaj folklorni. Ipak, elementi hrvatskog u Papandopulovoj misi vidljivi su više u nekom arhaičnom prizvuku i inspiraciji za njen nastanak (skladatelj sam navodi da ga je na skladanje nadahnula „iskonska ona crkvena pučka popijevka“) nego u konkretnim citatima narodnih napjeva ili imitiranju folklornog glazbenog izričaja. Misa je podijeljena u šest stavaka (Gospode pomiluj, Slava, Vjerovanje, Svet, Blagosloven, Jaganjče Božji) i izvodi se a cappella, bez pratnje instrumenata.