Proslava 100 godina života bratstva OFS-a Sveti Duh

Svečano misno slavlje u srijedu 4. listopada 2023. u 19 sati, u bazilici sv. Antuna Padovanskog, na blagdan sv. Franje Asiškog, u zajedništvu sa svojom subraćom na Svetom Duhu, predslavit će fra Miljenko Hontić, provincijski ministar Provincije sv. Jeronima franjevaca koncentualaca. Ujedno će se obilježiti i 100 godina postojanja bratstva OFS-a Sveti Duh koji će taj dan započeti molitvom svete krunice u 18:15 koju predmole sestre i braća iz OFS-a te duhovni asistent, fra Vilček Novački. Ministar OFS-a, br. Damir Glivarec, tom prigodom poziva sve na proslavu nakon svete Mise, koja će se održati u dvorani svetog Franje. 

Što je Franjevački svjetovni red? 

Franjevački svjetovni red javno je vjerničko društvo (Treći red) ustanovljeno po nadahnuću i djelovanju sv. Franje Asiškog. Službeni naziv je ''Ordo Franciscanus Saecularis'' (OFS). Prema kanonskom pravu Katoličke crkve, OFS ima pravnu osobnost u Crkvi, kao i svoje Pravilo i Generalne konstitucije, te kanonski pripada u kategoriju trećih redova i u kategoriju vjerničkih društava u Crkvi. Treći redovi, prema Zakoniku kanonskoga prava, svjetovna su društva pridružena nekoj redovničkoj ustanovi. Naziv 'franjevački' dolazi od samog imena Franjo, od njegova duha i ideala, jer članovi nastoje živjeti Evanđelje po primjeru sv. Franje. Naziv 'svjetovni' znači da je za ljude u svijetu koji ostaju u svojim obiteljima, na svojim radnim mjestima i vezani su svojim redovitim staleškim dužnostima. Naziv 'red' znači da je riječ o instituciji iza koje stoji Crkva svojim autoritetom te potvrđuje takav način života, daje mu potrebne okvire, obredbe, potvrđuje Pravilo, Generalne konstitucije, Obrednik i drugo.

Početci reda

Nakon što je sv. Franjo ustanovio Prvi red (franjevci) i Drugi red (Siromašne gospođe – klarise), mnogi ljudi koji su već imali vlastite obitelji željeli su na sličan način nasljedovati Krista. Njima je Franjo predložio da ostanu živjeti u svijetu, u svojim obiteljima, baveći se svojim poslovima, šireći Evanđelje poučavanjem riječju i primjerom među svojim bližnjima, susjedima, u svojoj sredini, ali živeći kao pokornici i nasljedujući tako Krista Gospodina. Tako nastaje Treći red, odnosno, kako se tada zvao, Red pokorničke braće i sestara, kojemu je Franjo dao prvo Pravilo 1221. g. nazvano ''Memoriale propositi'' (''Spomenica o načinu života''). 

Svjetovnim se franjevcima postaje kroz pojedina razdoblja 

Vrijeme uvođenja, koje služi upoznavanju Franjevačkog svjetovnog reda, svetoga Franje, Crkve i njezina nauka.
Vrijeme početne formacije koje traje najmanje godinu dana, a uvjeti za primanje u red jesu: ispovijedati katoličku vjeru, imati dobro moralno vladanje i pokazati znakove poziva. Najniža dob za ulazak je 18 godina.
Zavjetovanje – trajnom zavjetovanju prethodi razdoblje privremenoga zavjetovanja koje može biti najviše do 3 godine. Prilikom zavjetovanja kandidat obećava da će sve vrijeme svoga života živjeti Evanđelje u Franjevačkom svjetovnom redu opslužujući njegovo Pravilo.

Zaštitnici Franjevačkog svjetovnog reda su sv. Elizabeta Ugarska (17. studenog) i sv. Ljudevit, kralj (25. kolovoza).

Poznati članovi:

književnici: Dane Alighieri i Miguel Cervantes;
političari: Konrad Adenauer, Alcide de Gasperi i Giorgio La Pira;

pape: Leon XIII., Benedikt XV., Pio XI., Pio XII.;
mnogi članovi su proglašeni svetima i blaženima: sv. Gianna Beretta Molla, sv. Ivan-Maria Vianney, sv. Pio X., sv. Ivan XXIII., bl. Federic Ozanam, bl. Pio IX, japanski mučenici i mnogi drugi.

Crkva u Hrvata ponosna je na svoje velikane – članove Franjevačkog svjetovnog rreda: bl. Alojzija Stepinca, slugu Božjega Franju Kuharića i slugu Božjega Egidija Bulešića.

Franjevački svjetovni red Sveti Duh

Franjevački svjetovni red Sveti Duh u Zagrebu osnovan je na blagdan sv. Franje Asiškog, 4. listopada 1923. godine. Imenici, zapisnici sa skupština te ostale knjige ne postoje do 1968. godine jer su i knjige drugih katoličkih društava, posebno križara, koja su djelovala prije svršetka Drugoga svjetskog rata, vjerojatno uništene zbog straha da ne bi dospjele u ruke komunističkih vlasti, koje su progonile i zatvarale mnoge članove i aktiviste tih društava, a neke možda i ubijale. Isto je vjerojatno učinjeno i s knjigama Trećeg reda, jer to je jedino društvo iz prijeratnog vremena kojem su ondašnje poslijeratne vlasti dopustile djelovanje.