Proslava svetkovine Božjega milosrđa u Ovčari

Svetkovina Božjega milosrđa svečano se proslavlja u nedjelju 24. travnja, u Centru za duhovne obnove u Ovčari kod Đakova. Svečano euharistijsko slavlje na vanjskom oltaru s početkom u 18:00 sati predvodit će vlč. Stjepan Šumanovac, župnik u Sikirevcima. Duhovni program započinje u 15:00 sati pobožnošću  Božjem milosrđu, a  u 17:00 sati započinje klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Svetište Božjeg milosrđa, pod vodstvom vlč. Mire Tomasa, u Ovčari kod Đakova, nastalo je entuzijazmom i oduševljenjem mladog svećenika, vlč. Marina Kneževića, koji je u Poljskoj doživio dublje iskustvo Božjeg milosrđa odakle je ova pobožnost krenula i proširila se po svijetu. Pokret Božjeg milosrđa svoje djelovanje započeo je na temelju Isusove izričite želje upućene sv. Faustini: da svaka duša jača svoje pouzdanja u Njega i u Njegovo milosrđe. Tijekom ovih desetak godina Ovčara je postala prava duhovna oaza mnogih vjernika, štovatelja Božjeg milosrđa.

Iako se Božje milosrđe štovalo i zazivalo tijekom čitave povijesti čovječanstva, možemo reći da štovanje Božjeg milosrđa u novom obliku započinje 22. veljače 1931. Toga dana u poljskom gradu Plocku, tada 25-godišnja redovnica Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, sestra Faustina, imala je prvo viđenje Milosrdnog Isusa.

On joj he tada zapovjedio da naslika Njegovu sliku prema tome ukazanju. Uz mnoge muke i neshvaćanja, sestra Faustina u svome životu ustrajala je u vršenju svega što je Isus od nje tražio. Zanimljivo je da je u to vrijeme u Krakovu postojala crkva s naslovom Milosrđe Božje koja je sagrađena još 1629. godine. Svetkovina se slavila 14. rujna kao Uzvišenje Svetog Križa. Tako se sestra Faustina jednom obraća Isusu riječima: ''Čudi me, da mi zapovijedaš govoriti o svetkovini milosrđa, a meni se govori da postoji takva svetkovina. Čemu trebam onda o tom govoriti?'' Isus uzvrati: ''Tko od ljudi zna o tom? Nitko. Čak i oni koji trebaju propovijedati milosrđe i ljude poučavati, često oni sami ne znaju. Stoga želim da se ova slika svečano blagoslovi i javno štuje prve nedjelje poslije Uskrsa, da to upozna svaka duša.'' (Dn 341)

U lipnju 1934. slika Milosrdnog Isusa dovršena je i postavljena u hodniku samostana Sestara sv. Bernarda uz crkvu sv. Mihaela u Vilni.

Od 26. do 28. travnja 1935. u Vilni, u Ostra Brami (Litva), slika je prvi put izložena javnom štovanju. Ujedno, 26. travnja 1935. bila je i prva propovijed o Božjem milosrđu koju je držao vlč. Sopoćko, ispovjednik sestre Faustine. (Dn 417)

Slikanje slike u ozračju Božje nazočnosti, njezino postavljenje na javno čašćenje, širenje krunice Božjeg milosrđa, sve to dovodi do širenja pobožnosti Božjemu milosrđu.

U lipnju 1935. godine u Vilni, sestra Faustina piše: ''Bog traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu.“ (Dn 436). Kad je sveta Faustina 1938. godine bila već na samrti u bolnici u Krakovu, vlč. Sopoćko razgovara s njom o novoj družbi, koju je ona htjela osnovati. Sestra Faustina umire 1938. godine a da nije vidjela novu družbu.

Nakon smrti sestre Faustine, njezin ispovjednik, vlč. Sopoćko, osjeća se odgovornim za realizaciju Djela milosrđa. Tako se on trudi oko priznanja Blagdana Božjeg milosrđa i izdaje sličice i brošure o Milosrdnom Isusu.

Godine 1941. dolazi mu jedna studentica, Jadviga Osinska, i govori da je odlučila posvetiti se službi Premilosrdnog Spasitelja i osnovati novu Družbu ili nešto slično s ciljem veličanja Boga u Njegovu beskrajnom milosrđu. Nedugo zatim dolazi Izabela Naborowska, a godinu dana kasnije još četiri djevojke. Od veljače 1942. godine vlč. Sopoćko započinje s formacijskim susretima s kandidatkinjama, a 11. travnja 1942. godine u Vilni, šest prvih kandidatkinja polažu zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Nova redovnička zajednica osnovana je 1941., a  zajednički život započeo je u Mysliborzu (Poljska) 25. kolovoza 1947. Vlč. Sopoćko o sestrama piše: ''Vi ste prve cigle u temeljima pod zdanjem, koje će izrasti po Volji Božjoj.'' (Pismo vlč. M. Sopoćka, 1947.) Družba je dobila biskupska prava 1955. i uz polaganje triju redovničkih zavjeta posvetila se širenju pobožnosti Milosrdnom Isusu. Međutim, 1958. godine Kongregacija Svete Službe izdala je dekret kojim se ograničava pobožnost Božjeg milosrđa. To je značilo zabranjivanje molitava i slika koje potiču iz navodnih ukazanja, jer doživljaji sestre Faustine okarakterizirani su kao da nemaju natprirodan smisao. Vlč. Sopoćku dodjeljen je (gravisimum monitum) najteži ukor.

Kongregacija za nauk vjere 30. lipnja 1978. objavila je Obavijest koja govori da izvorni dokumenti i različite obavijesti iz 1958. više ne obvezuju. Točnije, da je odobreno štovanje Božjeg milosrđa. Pobožnost Božjemu milosrđu ponovno se počinje širiti. Odjeku ove pobožnosti pridonijet će i enciklika pape Ivana Pavla II. ''Bogat milosrđem'' iz 1980. godine. Konačno, 1981. godine objavljen je Dnevnik sestre Faustine, što pobožnost prema Božjemu milosrđu donosi u srca mnogih vjernika, najprije u Poljskoj, a onda i diljem svijeta. Godine 1993. papa Ivan Pavao II. proglašava sestru Faustinu blaženom, a 30. travnja 2000., na nedjelju poslije Uskrsa, i svetom. Ujedno, na taj dan i proglašava nedjelju poslije Uskrsa blagdanom Božjeg milosrđa za cijelu Crkvu. Zanimljivo je istaknuti da je sveta Faustina proglašena svetom u 2000. godini, godini jubileja, kao prva svetica trećeg tisućljeća, baš kao što je i pobožnost Božjemu milosrđu pobožnost za treće tisućljeće.

Dana 17. kolovoza 2002. u Krakovu papa Ivan Pavao II. posvećuje baziliku Božjeg milosrđa i proglašava ju svjetskim svetištem Božjeg milosrđa. Ali, ne samo to, nego i cijeli svijet  posvećuje Božjemu milosrđu.

Svim tim djelima Bog se u svojoj ljubavi približava čovjeku i objavljuje se kao Milosrdni Spasitelj svakog čovjeka. Prihvatimo Njegov poziv,  jer On sam nam poručuje :

''Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa.'' (Dn 83)

Nastavimo širiti Djelo milosrđa koje je započelo sa sv. Faustinom, kako bi svaki čovjek upoznao i prihvatio Božje milosrđe!