Nasilje nad ženama

Kako se navodi na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog straha od izazivanja nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja, mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoći… Isto tako, UN navodi kako je polovica svih ubijenih žena stradalo od ruke svojih sadašnjih ili bivših partnera, a u Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Ovi podaci mogu zvučati frapantno, ali oni su realnost s kojom se valja suočiti.

Nadalje, tijekom 2023. godine zabilježeno je preko 8,000 prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama. Od toga, 20 žena je izgubilo život zbog nasilja koje su nad njima počinili njihovi partneri ili članovi obitelji. Iz ovoga proizlazi kako se nasilje najčešće događa u krugu obitelji. Trebamo li zbog te činjenice demonizirati obitelj i okarakterizirati je kao izvor problema? Apsolutno ne. Ukoliko logički razmislimo, lako ćemo uvidjeti da nije ništa čudno što se nasilje događa većinom između bliskih osoba - ta kolika je vjerojatnost da će vas netko slučajno napasti fizički dok slobodno šetate gradom? Nasilje se nažalost događa tamo gdje je interakcija među ljudima najveća i tamo gdje su ljudi bliski i gdje im se preklapaju životne priče. Također, valja istaknuti kako je nasilje usmjereno uvijek prema onim slabijima, koji se nasilniku ne mogu suprotstaviti. U ovom slučaju žene predstavljaju nježniji spol, fizički su slabije i to je jedan od uzroka zašto su većinom one žrtve nasilja.

Nažalost, mnoge žene možda neće iz straha prijaviti nasilnika - boje se osvete i posljedica. Unatoč toj činjenici u Hrvatskoj bilježimo povećanje broja prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama, a to se djelomično može pripisati većoj osviještenosti i spremnosti žrtava da prijave nasilje. S druge strane, broj smrtnih slučajeva pokazuje zabrinjavajuću stalnost u trendu koji ukazuje na potrebu za dodatnim mjerama zaštite i podrške ženama koje su žrtve nasilja.

I sad se postavlja mjerodavno pitanje - kako stojimo s nasiljem u Hrvatskoj? Raste li ono (s obzirom na veći broj prijava), smanjuje li se ili stagnira? Odgovore na ova pitanja vjerojatno ćemo dobiti u godinama koje tek slijede. Do tada, valja nam raditi na prevenciji i suzbijanju svakog oblika nasilja.
 

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.