Nasilje nad ženama – Republika Hrvatska

Nasilje nad ženama predstavlja ozbiljan društveni problem koji je na žalost prisutan posvuda u svijetu. Nema društva koje se nije suočilo s problemom nasilja, stoga ni Republika Hrvatska u ovom slučaju nije iznimka. Kao i mnoge druge zemlje, Hrvatska se suočava s različitim oblicima nasilja nad ženama, što uključuje fizičko, seksualno, emocionalno i ekonomsko nasilje. Budući da govorimo o složenom fenomenu u čijem su sastavu različite sastavnice, valja mu sustavno i interdisciplinarno pristupiti. Dužnost je svakog člana društva da se beskompromisno bori protiv svakog oblika nasilja, a posebna je odgovornost na onima koji su na čelu društva.

U tom smislu Vlada Republike Hrvatske i razne društvene organizacije poduzimaju brojne mjere kako bi se borile protiv svakog oblika nasilja nad ženama. U Hrvatskoj su tako doneseni zakoni koji zabranjuju nasilje u obitelji, omogućavaju zaštitu žrtava i kažnjavaju nasilnike. Osim toga, postoje razni institucionalni mehanizmi kao što su sigurne kuće i telefonske linije za pomoć žrtvama nasilja.

Međutim, unatoč svim tim mjerama, nasilje nad ženama i dalje predstavlja izazov. Broj prijava nasilja nad ženama i dalje je visok (brojke variraju ovisno o izvoru), a mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni zbog straha, srama ili nedostatka povjerenja u pravosudni sustav koji predstavlja zaseban problem koji izlazi iz okvira ovog članka. U kratkom razgovoru s M. S. iz Siska (mlada majka koja je pretrpjela psihičko zlostavljanje tadašnjeg supruga) doznajemo sljedeće:

“Strah od fizičkog napada ili težeg psihičkog maltretiranja bio je sveprisutan. Uvukao mi se [bivši muž, op. a.] u glavu i konstantno me omalovažavao i vrijeđao. Nisam se imala kome obratiti za pomoć. Možda i jesam. Bojala sam se. Jako sam se bojala. Očito me strah kočio. Nisam bila sposobna ništa učiniti kako bih se izvukla iz te situacije.”

O povjerenju u sustav samo je kratko komentirala: “Što bi oni učinili? Nikoga nije briga. Svatko gleda svoja posla…”

Ovakvih i sličnih primjera je mnogo, ali vjerojatno većina njih nikada ne će izaći na vidjelo i biti javno obznanjena. Zbog toga je od iznimne važnosti nastaviti podizati svijest o problemu nasilja nad ženama i poticati svekoliku javnost na promjenu stavova prema svakom obliku maltretiranja. Nasilje je uvijek usmjereno na slabije, a u stanju demografskog propadanja stanovništva Hrvatske, žene bi (a posebice majke) morale biti posebno zaštićena kategorija. Na kraju, iznova pozivamo na važnost zajedništva, jer samo zajedničkim naporima svih dionika društva možemo stvoriti sigurnu i perspektivnu Hrvatsku za svaku ženu. 

*Cilj otvaranja naše nove rubrike “Različiti. Svoji. Jednaki“ jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Također, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što također želimo ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kad su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.