Osobe s invaliditetom i zakonodavstvo Republike Hrvatske

Hrvatsko zakonodavstvo prepoznaje i štiti prava osoba s invaliditetom kroz niz zakona i propisa, ali stvarna implementacija tih prava često zaostaje za zakonskim okvirima. Zakon o suzbijanju diskriminacije (2008.) i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (2013.) samo su neki od ključnih zakona koji reguliraju prava i obveze u ovoj oblasti. No, iako zakoni pružaju solidnu osnovu, izazov leži u njihovoj provedbi i prilagodbi stvarnim potrebama osoba s invaliditetom.

Jedan od glavnih problema u provedbi zakonodavstva je nedovoljna pristupačnost javnih objekata i usluga. Iako Zakon o gradnji nalaže prilagodbu građevina osobama s invaliditetom, u praksi se često susrećemo s brojnim nepristupačnim zgradama i infrastrukturalnim barijerama. Također, unatoč zakonskim obvezama poslodavaca za zapošljavanje osoba s invaliditetom, stopa zaposlenosti ove populacije i dalje je niska. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, krajem 2022. godine stopa nezaposlenosti među osobama s invaliditetom bila je znatno viša od prosječne stope nezaposlenosti u zemlji.

Prof. dr. sc. Marija Barada, stručnjakinja za socijalnu politiku sa Sveučilišta u Splitu, naglašava: „Unatoč postojanju zakonodavnih okvira koji štite prava osoba s invaliditetom, stvarni izazov leži u nedovoljnoj provedbi tih zakona. Bez adekvatnog nadzora i kazni za nepoštivanje zakonskih odredbi, prava osoba s invaliditetom ostaju često samo na papiru (Barada, M. (2022). Socijalna politika i osobe s invaliditetom. Sveučilište u Splitu).

Europska unija i međunarodne konvencije također imaju značajan utjecaj na hrvatsko zakonodavstvo. Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) od 2007. godine, koja postavlja standarde za prava i slobode osoba s invaliditetom. Međutim, izvještaji pokazuju da Hrvatska još uvijek nije u potpunosti uskladila svoje zakonodavstvo s odredbama ove konvencije. Na primjer, sustav inkluzivnog obrazovanja za djecu s invaliditetom i dalje je u razvoju, a nedostatak specijaliziranih učitelja i pristupačnih obrazovnih materijala predstavlja značajnu prepreku.

Pravni stručnjak za ljudska prava, dr. sc. Ivan Kovačević, ističe: „Hrvatska ima dobre zakonske temelje za zaštitu prava osoba s invaliditetom, ali nedostatak konkretnih mjera i resursa za provedbu tih zakona otežava stvarnu promjenu. Potrebno je više ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i podršku za zapošljavanje kako bi se osigurala prava koja zakonodavstvo obećava (Kovačević, I. (2023). Prava osoba s invaliditetom u hrvatskom zakonodavstvu. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

Zaključno možemo reći da, iako hrvatsko zakonodavstvo sadrži mnoge odredbe koje bi trebale osigurati ravnopravnost i zaštitu osoba s invaliditetom, izazovi u provedbi tih zakona značajno ograničavaju njihovu učinkovitost. Povećanje nadzora, osiguranje resursa i kontinuirano prilagođavanje zakonodavstva stvarnim potrebama osoba s invaliditetom ključni su koraci za postizanje potpune kompatibilnosti zakona s potrebama ove ranjive skupine.

*Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.