Papa Franjo: 'Kakve proroke Slovačka danas treba? Treba kršćane koji pred Isusom ne će ostati mlakima i ‘jednom nogom u dvjema cipelama’'

U Jeruzalemskom hramu Marija je pružila svoje ruke prema starcu Šimunu koji je primio Isusa i prepoznao ga kao Mesiju poslanog za spasenje Izraela. U ovoj sceni razmatramo tko je Marija: Ona je Majka koja nam daruje Sina Isusa. Zato ju volimo i štujemo. U ovo Nacionalno svetište u Šaštinu, slovački narod dolazi s vjerom i pobožno, jer zna da je Ona ta koja nam daruje Isusa. U grbu ovoga apostolskog pohoda stoji put ucrtan unutar srca nad kojim stoji križ: Marija je put koji nas uvodi u Isusovo Srce, koji je iz ljubavi prema nama položio svoj život.

U svjetlu Evanđelja koje smo čuli, možemo na Mariju gledati kao na uzor vjere i prepoznati tri značajke vjere: hod, proroštvo, sućut.
Prije svega, Marijina vjera jest vjera koja kreće na put. Djevojka iz Nazareta, čim je primila anđelov navještaj, ‘krene na put u planine’, u posjet i pomoć Elizabeti, svojoj rođakinji. Nije smatrala da je povlaštena što je bila pozvana postati Spasiteljeva Majka; nije izgubila radost u svojoj jednostavnosti zato što ju je posjetio anđeo; nije ostala na mjestu razmatrati o samoj sebi, u četiri zida svoje kuće. Već obratno. Ona je taj primljeni dar doživjela kao poslanje koje treba izvršiti; osjetila je potrebu otvoriti vrata i izići iz kuće; utjelovila je ono nestrpljenje kojim Bog želi doprijeti do svih ljudi kako bi ih spasio svojom ljubavlju. Zato Marija kreće na put: radije je izabrala neizvjesnost putovanja nego udobnost navika. Između stabilnosti doma – napor putovanja; između sigurnosti mirne pobožnosti – rizik vjere koju se stavlja na kocku, postajući tako ljubav za drugoga.

I današnje nam Evanđelje Mariju prikazuje na putu: prema Jeruzalemu, gdje je zajedno s Josipom, Njezinim zaručnikom, prikazala Isusa u Hramu. I Njezin će čitav život biti hod za Sinom kao prve učenice, sve do Kalvarije, do nogu križa. Marija stalno hoda.

Tako, Djevica je uzor vjere ovog slovačkog naroda: vjere u hodu, oživljavana uvijek jednostavnom i iskrenom pobožnošću, uvijek na hodočašću u potrazi za Gospodinom. Hodajući, pobijedit ćete napast statične vjere koja je zadovoljna ponekim obredom ili starim običajem. Međutim, vi izlazite iz samih sebe, nosite u svom ruksaku radosti i boli, i pretvarate svoj život u hodočašće ljubavi prema Bogu i braći. Hvala vam na tom svjedočanstvu! I molim vas, ostanite u hodu!

Marijina je vjera i proročka. Svojim životom, mlada je djevojka iz Nazareta proroštvo Božjeg djela kroz povijest, Njegova milosrdnog djelovanja koje isprevrće logiku svijeta, podižući ponizne i ponizujući ohole. Predstavnica je svih Božjih siromaha koji vape Bogu i očekuju Mesiju, Marija je Kći sionska koju su naviještali proroci u Izraelu, Djevica će začeti Sina, Emanuela. Kao Bezgrješna Djevica, Marija je naš poziv: poput Nje, pozvani smo biti bez grijeha u ljubavi, postajući slika Krista.
Izraelovo proroštvo dosiže svoj vrhunac u Mariji, jer Ona u svom krilu nosi Riječ koja se utjelovila, Isusa. On u potpunosti i konačno ostvaruje Božji nacrt. O njemu je Šimun rekao Mariji: ‘Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogih u Izraelu i za znak osporavan’ (Lk 2,34).

Nemojmo to zaboraviti: ne može se vjeru svesti na šećer kojim zaslađujemo život. Isus je znak protivljenja. Došao je kako bi donio svjetlo gdje je tama, kako bi rastjerao tmine na vidjelo i prisilio ih na predaju. Zato se tmine stalno bore protiv Njega. Tko prihvati Krista i otvori se Njemu, uskrisava; tko ga odbaci, zatvara se u mraku i upropašćuje samog sebe. Svojim je učenicima Isus rekao da nije došao donijeti mir, već mač. Naime, Njegova riječ poput dvosjekla mača prodire u naše živote i odvaja svjetlo od mraka, tražeći od nas da izaberemo. Pred Isusom se ne može ostati mlakim, ‘jednom nogom u dvjema cipelama’. Primiti ga znači prihvatiti da On razotkrije moje kontradikcije, moje idole, prijedloge zla; da za mene postane uskrsnuće, Onaj koji me uvijek pridiže, uzima za ruku i s kime započinjem ispočetka.

Takve proroke danas Slovačka treba. Ne treba biti neprijateljski nastrojen prema svijetu, već ‘znak osporavanja’ u svijetu. Kršćani koji će znati svojim životom pokazati ljepotu Evanđelja; koji će biti promicatelji dijaloga gdje se stajališta zaoštravaju; koji čine da procvate bratski život tamo gdje se možda društvo razdvaja i inati; koji šire ugodan miris gostoljubivosti i solidarnosti tamo gdje često prevladava osobni i kolektivni egoizam; koji štite i čuvaju život tamo gdje vlada logika smrti.

Naposljetku, Marija je Majka suosjećanja. Njezina je vjera suosjećajna. Ona koja je za sebe rekla da je službenica Gospodnja i koja se majčinskom brigom pobrinula da ne ponestane vina na svadbi u Kani, podijelila je sa Sinom poslanje spasenja, sve do podnožja križa. U tom je trenutku, u toj razdirućoj boli na Kalvariji, Ona razumjela Šimunovo proroštvo: ‘A i tebi će samoj mač probosti dušu’. Trpljenje umirućeg Sina koji je na sebe uzeo sve grijehe i patnje čovječanstva, probolo je i Nju. Isus, izranjen u tijelu, Čovjek boli, izobličen od zla; Marija izranjena u duši, suosjećajna Majka koja skuplja naše suze i istovremeno nas tješi, ukazujući nam na konačnu pobjedu u Kristu.

Žalosna Marija jednostavno ostaje podno križa. Ne bježi, ne pokušava spasiti sebe, ne koristi ljudske proizvode i duhovne anestetike kako bi umakla boli. To je potvrda suosjećanja: ostati podno križa. Ostati zaplakana lica, ali s vjerom onoga koji zna da u Njezinu Sinu Bog preobražava bol i pobjeđuje smrt.

I mi, gledajući Djevicu Majku Žalosnu, otvaramo se vjeri koja suosjeća, koja postaje uzajamno životno dijeljenje s onim koji je ranjen, koji trpi i koji je na svojim plećima prisiljen nositi teške križeve. Vjera koja nije apstraktna, već utjelovljena i koja nas čini solidarnima s onima u potrebi; ova vjera, na Božji način, ponizno, bez vike, uklanja bol svijeta i navodnjava spasenjem brazde povijesti.

Draga braćo i sestre, neka vas Gospodin očuva u trajnom divljenju i zahvalnosti za dar vjere! A Presveta Marija neka vam isprosi milost da vaša vjera uvijek ostane u hodu, da odiše proroštvom i bude bogata suosjećanjem.