Papa Franjo vjernicima iz Mjanmara: 'Budite graditelji bratstva, sijači bratstva, radite na obnovi onoga što je slomljeno!'

U posljednjim satima svog života Isus moli. U bolnom trenutku napuštanja svojih učenika i ovoga svijeta, Isus moli za svoje prijatelje. Dok u svom srcu i na svom tijelu nosi sav grijeh svijeta, Isus nas i dalje voli i moli za nas. Iz Isusove molitve i mi učimo prolaziti kroz dramatične i bolne trenutke života. Zastanimo posebno na glagolu kojim Isus moli Oca: čuvati. Draga braćo i sestre, dok je vaša voljena zemlja, Mijanmar, obilježena nasiljem, sukobima, represijom, pitamo se: što smo pozvani čuvati?

Prije svega, čuvati vjeru. Moramo čuvati vjeru kako ne bismo podlegli boli i kako ne bismo upali u prepuštenost onih koji više ne vide izlaz. Prije tih riječi Evanđelje nas poziva da razmislimo o Isusovom stavu: evanđelist kaže da moleći 'podiže oči k nebu' (Iv 17,1). Ovo su posljednji sati Njegova života, osjeća težinu tjeskobe zbog muke koja se približava, osjeća tamu noći koja će se nadviti nad Njega, osjeća se izdano i napušteno; ali upravo u tom trenutku, čak i u tom trenutku, Isus podiže oči prema nebu. Podiže pogled prema Bogu, ne spušta glavu pred zlom, ne dopušta da ga shrva bol, ne pada u gorčinu onog koji je poražen i razočaran, već gleda prema gore.

To je preporučio svojima: kad vojske opkole Jeruzalem, a narodi budu tjeskobni i u bijegu, a bit će straha i razaranja, upravo tada 'uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.' (Lk 21,28). Čuvati vjeru znači držati pogled visoko prema nebu dok se na zemlji bori i prolijeva nevina krv. Ne prepustiti se logici mržnje i osvete, već zadržati pogled usmjeren k onom Bogu ljubavi koji nas poziva da budemo braća među sobom.

Molitva nas otvara u pouzdanju u Boga čak i u teškim trenutcima, pomaže nam da se nadamo protiv svih dokaza, podupire nas u svakodnevnoj bitci. To nije bijeg, način da se pobjegne od problema. Naprotiv, to je jedino oružje koje imamo kako bismo sačuvali ljubav i nadu usred tolikog oružja koje sije smrt. Nije lako podići pogled kad nas boli, kad trpimo, ali vjera nam pomaže nadvladati kušnju povlačenja u sebe! Možda bismo se željeli pobuniti, viknuti svoju patnju i Bogu: ne smijemo se bojati, i to je molitva. U određenim trenutcima to je molitva koju Bog prima više od drugih molitava jer se rađa iz ranjenog srca, a Gospodin uvijek sluša vapaj svog naroda i briše mu suze. Draga braćo i sestre, nemojte prestati gledati prema gore. Čuvajte vjeru!

Drugi aspekt čuvanja: čuvati jedinstvo. Isus moli Oca da očuva svoje u jedinstvu. Da mogu biti 'jedno' (Iv 17,21), jedna obitelj u kojoj kraljuje ljubav i bratstvo. Poznavao je srca svojih učenika; ponekad ih je vidio kako se prepiru oko toga tko bi trebao biti najveći, tko bi trebao zapovijedati. To je smrtonosna bolest: podjela. Doživljavamo ju u svom srcu, jer smo često i u sebi podijeljeni; doživljavamo ju u obiteljima, u zajednicama, među ljudima, čak i u Crkvi. Brojni su grijesi protiv jedinstva: zavist, ljubomora, traženje osobnih interesa umjesto dobra svih, osude drugih. A ti mali sukobi koji postoje između nas odražavaju se zatim u velikim sukobima, poput onog koji vaša zemlja doživljava ovih dana. Kad prevladaju interesi podijeljenih strana, žeđ za profitom i moći, uvijek izbijaju sukobi i podjele. Posljednja preporuka koju Isus daje prije svoje Pashe jest jedinstvo. Jer podjela dolazi od vraga, a on je onaj koji dijeli.

Pozvani smo zaštititi jedinstvo, ozbiljno shvatiti ovu istinsku Isusovu molbu Ocu: biti jedno, formirati obitelj, imati hrabrosti živjeti povezanost kroz prijateljstvo, ljubav i bratstvo. Kolika je potreba, posebno danas, za bratstvom! Znam da su neke političke i društvene situacije veće od vas, ali zalaganje oko mira i bratstva uvijek dolazi odozdo: svatko, u svom malenom, može učiniti svoj dio. Svatko se može obvezati da će, u malom, biti graditelj bratstva, biti sijač bratstva, raditi na obnovi onoga što je slomljeno, umjesto da hrani nasilje. Na to smo pozvani, i kao Crkva: promičimo dijalog, poštovanje drugoga, brigu o bratu, zajedništvo!

I kao posljednje, čuvati istinu. Isus moli Oca da posveti u istini svoje učenike koji su poslani po cijelom svijetu nastaviti Njegovo poslanje. Čuvati istinu ne znači braniti ideje, postati čuvari sustava doktrina i dogmi, već ostati vezani za Krista i posvećeni Njegovu Evanđelju. Istina, jezikom apostola Ivana, jest sam Krist, otkrivenje Očeve ljubavi. Isus moli da, iako žive u svijetu, učenici ne slijede kriterije ovoga svijeta. Da ne dopuste da ih fasciniraju idoli, već da čuvaju prijateljstvo s Njim; da ne povine Evanđelje ljudskoj i svjetovnoj logici, već Njegovu poruku čuvaju netaknutom, cjelovitom. Čuvati istinu znači biti proroci u svim životnim situacijama, to jest biti posvećeni Evanđelju i postati njegovim svjedocima čak i pod cijenu koracanja protiv struje.

Ponekad mi kršćani tražimo kompromis, ali Evanđelje traži da budemo u istini i za istinu, dajući svoj život za druge. A tamo gdje su rat, nasilje, mržnja, biti vjerni Evanđelju i stvaratelji mira znači zalagati se, i kroz društvene i političke odabire, riskirati svoj život. Samo tako se stvari mogu promijeniti. Gospodinu nisu potrebni mlaki ljudi: želi da budemo posvećeni u istini i ljepoti Evanđelja, kako bismo mogli svjedočiti radost Kraljevstva Božjeg i u tamnoj noći boli i kad zlo izgleda jače.

Predraga braćo i sestre, danas želim na oltar Gospodinu prinijeti trpljenje vašeg naroda i moliti s vama da Bog preobrazi srca svih k miru. Neka nam Isusova molitva pomogne čuvati vjeru čak i u teškim trenutcima, kako bismo bili graditelji jedinstva, riskirajući svoj život za istinu Evanđelja. I ne gubite nadu: Isus i danas moli Oca i zauzima se za sve nas, kako bi nas zaštitio od Zloga i oslobodio nas snage zla.