Papa: ''Koliko je Isus prisutan u mom životu?''
Koliko dopuštam da me Njegove riječi dotaknu i potiču? Mogu li reći da su i za mene riječi života?'' poručio je Sveti Otac u podnevnom nagovoru.
Prije molitve Angelusa papa Franjo održao je podnevni nagovor koji prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja!
Evanđelje današnje liturgije (Iv 6,60-69) govori nam o poznatom odgovoru svetog Petra, upućenom Isusu: ''Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga" (Iv 6,68). Lijep je to izraz, koji svjedoči o prijateljstvu i povjerenju koji ga vežu s Kristom, zajedno s ostalim učenicima.
Petar to izgovara u kritičnom trenutku. Isus je upravo završio težak govor, u kojem je rekao da je on "kruh koji je sišao s neba" (vidi Iv 6, 41): to je jezik koji ljudi teško razumiju, a mnogi, čak i neki učenici, su ga napustili.
Dvanaestorica, međutim, nisu: ostali su jer su u Njemu našli "riječi života vječnoga". Čuli su ga kako propovijeda, vidjeli su čuda koja je činio i nastavljaju s Njim dijeliti javne trenutke i intimnost svakodnevnog života (usp. Mk 3,7-19).
Oni ne razumiju uvijek što Učitelj govori i čini; ponekad se bore prihvatiti paradokse Njegove ljubavi (usp. Mt 5,38-48), ekstremne zahtjeve Njegova milosrđa (usp. Mt 18,21-22), radikalnu prirodu Njegova načina davanja sebe svima. Isusovi izbori često nadilaze uobičajeni mentalitet, izvan samih kanona institucionalne vjere i tradicije, do te mjere da stvaraju provokativne i neugodne situacije (usp. Mt 15,12). Nije ga lako slijediti.
Ipak, među mnogim učiteljima toga vremena, Petar i ostali apostoli jedino su u Njemu našli odgovor na žeđ za životom, za radošću, za ljubavlju koja ih pokreće; samo zahvaljujući Njemu iskusili su puninu života koju traže, onkraj granica grijeha, pa čak i smrti. Stoga oni ne odlaze: doista svi, osim jednog, unatoč mnogim padovima i pokajanju, ostat će s Njim do kraja (usp. Iv 17,12).
A to se tiče i nas: ni nama nije lako slijediti Gospodina, razumjeti Njegov način djelovanja, učiniti svojima Njegove kriterije i primjere. Međutim, što smo bliže Njega – što više prianjamo uz Njegovo Evanđelje, primamo Njegovu milost u sakramentima, boravimo u Njegovu društvu u molitvi, nasljedujemo ga u poniznosti i milosrđu – to više doživljavamo ljepotu što ga imamo za Prijatelja, i shvaćamo da samo On ima “riječi života vječnoga”.
Stoga se pitamo: koliko je Isus prisutan u mom životu? Koliko dopuštam da me Njegove riječi dotaknu i potiču? Mogu li reći da su i za mene "riječi života"?
Neka nam Marija, koja je primila Isusa, Božju Riječ, pomogne slušati ga i nikada ga ne napustiti.
