Papa: ''Kršćanski zaručnici pozvani su svjedočiti ljubav''

Papa: ''Kršćanski zaručnici pozvani su svjedočiti ljubav''

Papa je dodao kako se tada radi o zahtjevnom izboru koji, umjesto da zarobi život, može ojačati ljubav da bi mogla odoljeti pred kušnjama vremena.

Autor
Laudato/N.F.
Fotograf
vatican.va
Objavljeno:
 
01.12.2021 12:30

Na općoj audijenciji papa Franjo nastavio je niz kateheza koje govore o svetom Josipu. Ovoga puta Papa je želio produbiti njegovo 'biti pravedan' i 'biti Marijin obećani zaručnik', i time poslati poruku svim zaručnicima i tek vjenčanim mladencima.

– Brojni događaji vezani uz Josipa populariziraju pripovijesti apokrifnih evanđelja, odnosno nekanonskih, koja su također utjecala na umjetnost i razna mjesta štovanja. Ovi spisi, koji nisu u Bibliji nego su pripovijesti koje su prenosili pobožni kršćani onog vremena, odgovaraju na želju da se popune narativne praznine kanonskih Evanđelja, onih koji su u Bibliji, koja nam daju sve što je bitno za kršćansku vjeru i život. Važno je što Evanđelje kaže o Josipu, a ne što govore apokrifna evanđelja koja nisu loši spisi, ali nisu Božja riječ. Međutim, Evanđelja u Bibliji jesu Riječ Božja. Evanđelje po Mateju Josipa opisuje kao 'pravednog' čovjeka. Poslušajmo što nam kaže: ''Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti' – kazao je Papa.

U nastavku kateheze Sveti Otac kazao je da je za razumijevanje Josipova ponašanje u odnosu na Mariju korisno prisjetiti se bračnih običaja starog Izraela. Dodao je da je brak uključivao dvije jasno definirane faze; prva je bila poput službenih zaruka, koje su već uključivale novu situaciju: žena se, iako je još godinu dana nastavila živjeti u očinskoj kući, smatrala zaručnikovom 'ženom'. 

– Još nisu živjeli kao bračni drugovi, ali smatrali su da je njegova žena. Drugi čin bio je prijelaz mladenke iz očinskog doma u mladoženjin dom. To je učinjeno svečanom povorkom, čime je vjenčanje upotpunjeno. U toj procesiji pratile su ju njezine prijateljice. Prema tim običajima, činjenica da Marija ''prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom'', izložila je Djevicu optužbi za preljub. Taj se grijeh, prema drevnom Zakonu, trebao kazniti kamenovanjem. Međutim, u kasnijoj židovskoj praksi koristilo se umjerenije tumačenje koje je zahtijevalo samo čin odbacivanja, ali s građanskim i kaznenim posljedicama za ženu, ali ne kamenovanja.

Papa Franjo ističe kako Evanđelje kaže da je Josip bio 'pravedan' upravo zato što je bio podvrgnut Zakonu kao i svaki pobožni Izraelac, ali ljubav prema Mariji i povjerenje koje ima u Nju, u njemu sugeriraju način koji zadržava poštovanje Zakona i čast nevjeste: odlučuje ju otpustiti u tajnosti, bez buke, ne podvrgavajući ju javnom poniženju. 

– On bira put povjerljivosti, bez suđenja i osvete. Kolika je Josipova svetost! Mi čim imamo neku zanimljivu, pomalo ružnu vijest, odmah to prepričavamo i ogovaramo. Josip je šutio! Evanđelist Matej odmah dodaje: ''Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'''. Božji glas intervenira u Josipovo razlučivanje i kroz san mu otkriva veće značenje nego što je njegova vlastita pravednost. Koliko je svakomu od nas važno njegovati pravedan život, a u isto vrijeme uvijek osjećati potrebu za Božjom pomoći! Kako bismo proširili vidike i promotrili životne okolnosti s drukčijeg, šireg stajališta. Mnogo se puta osjećamo zarobljenicima onoga što nam se dogodilo; ali upravo pred nekim životnim okolnostima, koje nam se u početku čine dramatičnim, krije se Providnost koja s vremenom dobiva oblik i osvjetljava smislom čak i bol koja nas je pogodila. Napast je zatvoriti se u tu bol, ružne misli, i to dovodi do tuge i gorčine. Ogorčeno je srce jako ružno! – istaknuo je Papa.

Sveti Otac pozvao je da zastanemo i razmislimo o jednom detalju ove priče o kojoj pripovijeda Evanđelje, a koju vrlo često zanemarujemo. Naime, kako kaže Sveti Otac, Marija i Josip dvoje su zaručnika koji su vjerojatno gajili snove i očekivanja za svoj život i budućnost, a čini se da Bog u njihovu priču ulazi kao nepredviđeni događaj i, premda s početnim naporom, oboje otvaraju svoja srca za stvarnost koja se pred njih stavlja.

– Draga braćo i drage sestre, vrlo često naš život nije onakav kakvim ga zamišljamo. Pogotovo u odnosima ljubavi, privrženosti, teško nam je prijeći s logike zaljubljivanja na logiku zrele ljubavi. Vi, tek vjenčani parovi, dobro razmislite o tome. Prva faza uvijek je obilježena određenom čarolijom, zbog koje živimo uronjeni u maštu koja često ne odgovara stvarnim činjenicama. Ali, upravo kad se čini da zaljubljivanje i njegova očekivanja završavaju, tek tada može započeti prava ljubav.
Zapravo, voljeti ne znači očekivati da drugi ili život odgovaraju našoj mašti; to znači izabrati u potpunoj slobodi preuzimanje odgovornosti za život kakav nam se nudi. Zato nam Josip daje važnu pouku, on bira Mariju 'otvorenih očiju' i, možemo reći: 'sa svim rizicima'. Sjetimo se da u Ivanovu evanđelju pismoznanci izazivaju Isusa i kažu da oni nisu djeca rođena iz preljuba. Oni su znali da je Marija ostala trudna i željeli su okaljati Isusovu Majku. Za mene je to najprljaviji, najdemonskiji dio iz Evanđelja. To je bio Josipov rizik. Evanđelje kaže: ''Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus'' – istaknuo je.

U nastavku kateheze naglasio je da su kršćanski zaručnici pozvani svjedočiti takvu ljubav, koja ima hrabrosti prijeći s logike zaljubljivanja na onu zrele ljubavi. Napominje da su tu radi o zahtjevnom izboru koji, umjesto da zarobi život, može ojačati ljubav da bi mogla odoljeti pred kušnjama vremena. 

– Ljubav jednog bračnog para napreduje i svakog dana sazrijeva. Zaručnička je ljubav pomalo romantična i zaručnici su to iskusili. Nakon toga započinje zrela ljubav, svakog dana: posao, djeca, i tada romanticizam nestane. Možemo pomisliti da nema ljubavi. Ima, ali to je zrelija ljubav. Netko će reći: ''Oče, mi se ponekad svađamo.'' To je nešto što se događa još od Adama i Eve, supružnici se svađaju, to je kruh svagdanji. Netko će reći: ''Ne treba se svađati.'' Da, da, to se događa. Ne kažem da se mora svađati, ali događa se. Ponekad lete i tanjuri. Događa se! A što učiniti da to ne uništi bračni život? Dobro me čujte: nikada nemojte završiti dan a da se ne pomirite. Posvađali ste se, izgovorili ste ružne riječi, ali kad završi dan, morate se pomiriti. Znate li zašto? Jer hladni rat dan poslije veoma je opasan. Ne dopustite da dan poslije započne ratom. Zato je važno pomiriti se prije nego što zaspite. Ali, kažete da ne znate kako komunicirati, kako se izraziti, kako se pomiriti nakon svađe ili nekih teških situacija. Veoma je jednostavno: potapšaj ju/njega i pomirit ćete se. Ali, zapamtite: nikada nemojte zaspati a da se niste pomirili. To će vam pomoći u bračnom životu. To znači prijeći iz zaljubljenosti do zrele ljubavi koja je zahtjevan izbor. Bez obzira, trebamo ići tim putem – zaključio je Papa. 

I ovoga puta na kraju kateheze Papa je izmolio prigodnu molitvu. 

Sv. Josipe, ti koji si Mariju ljubio u slobodi,
i koji si izabrao odreći se vlastitih maštanja kako bi stvorio mjesto stvarnosti,
pomogni svakomu od nas da dopustimo Bogu da nas iznenadi
i prihvatimo život ne kao iznenađenje od kojeg se treba obraniti,
već kao otajstvo koje skriva tajnu istinske radosti.
Podari svim kršćanskim zaručnicima radost i radikalnost,
čuvajući uvijek svjesnost da samo milosrđe i oprost čine ljubav mogućom. Amen. 

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan