Doktorska disertacija pape Lava XIV. iz 1987. godine; teološki pogled na crkveni autoritet i zajednicu

Augustinac o. Robert Prevost, desetljećima prije nego što će postati papa Lav XIV., u svojoj je doktorskoj disertaciji razvio teološki pogled na crkveni autoritet i zajednicu koji bi mogao poslužiti kao svojevrsni putokaz promatranju njegova pontifikata, piše američki portal ''National Catholic Register'', a prenosi u utorak 20. svibnja Kathpress.

Doktorska disertacija o. Roberta Prevosta na Papinskom sveučilištu svetog Tome Akvinskog (Angelicum) 1987., koja dosad nije izazivala veliku pozornost, nosi naslov Služba i autoritet mjesnog priora u Redu svetog Augustina i bavi se temeljnim pitanjima crkvenog života. ''National Catholic Register'' piše da rad posebice naglašava uzajamni odnos duhovne karizme, crkvenog prava i vodstva zajednice.

Središnje mjesto u disertaciji zauzima konkretni oblik vodstva redovničke zajednice. Otac Robert Prevost u njemu ističe tezu da autoritet Crkve ne počiva na kontroli, nego na službi. Prior, kao voditelj najmanje zajednice crkvenog života, utjelovljuje oblik upravne službe koji odlikuju slušanje, dijalog, suodgovornost i poslušnost naspram Božjoj volji, navodi se u disertaciji.

Autor također upućuje na ulogu crkvenog prava, ističući da je crkveni život oblikovan duhovno i pravno. Pritom ne postavlja poredak Crkve nasuprot slobodi, nego u pravu vidi konkretni oblik u kojemu se živi milost i zajedništvo.

U radu se ne odbacuje načelo sinodalnosti, koje je snažno isticano u pontifikatu pape Franje. Ono se ovdje jasno strukturira, pri čemu se procesi odlučivanja trebaju odvijati u dijalogu, ali unutar uređenih oblika i nadležnosti. Služba nadređenoga, tvrdi o. Prevost, sastoji se u bitnome u poslušnosti Bogu i u brižnom razlučivanju Njegove volje, uvijek u dogovoru sa zajednicom.

Otac Prevost u disertaciji kao glavne izvore navodi crkveno pravo iz 1983. godine, Pravilo svetog Augustina te izjave pape Ivana Pavla II. Sveti papa Ivan Pavao II. čak se navodi u više navrata kao orijentacijski glas, primjerice u govoru augustincima, u kojemu ističe uzajamno djelovanje duhovnog poziva i crkveno-pravnog poretka. Ta povezanost duhovnosti i strukture, čini se, ima snažan utjecaj na način na koji papa Lav XIV. shvaća svoju službu. Crkva je za njega ''zajedništvo zajednica'', utemeljeno na autoritetu koji je, lokalno i univerzalno, predan dobrobiti sviju.

Opsežna bibliografija disertacije upućuje na dvostruku ukorijenjenost pape Lava XIV. u augustinskoj tradiciji crkvenog prava. Uz klasične teologe i crkvene pravnike, o. Prevost citira i dokumente Drugoga vatikanskog koncila i patrističke izvore.