Homilija Svetoga Oca Lava XIV. u kapelici policijske postaje – karabinjera, u Castel Gandolfu

Evanđelje koje smo upravo čuli daje nam autentično kršćansko značenje ovih dviju riječi. Brat i sestra izrazi su odnosa koje često ponavljamo u liturgiji kao pozdrav, kao znakove blizine i ljubavi. Isus, jedinorođeni Sin Božji, tumači njihovo značenje u odnosu na sebe i na svoga Oca, otkrivajući vezu snažniju od krvne, jer ona uključuje sve nas, združujući svakog muškarca i svaku ženu. Doista, svi smo mi Isusova braća i sestre kada činimo volju Božju, to jest kada živimo ljubeći jedni druge kao što je Bog nas ljubio.

Svaki odnos koji Bog živi, u sebi i za nas, postaje dar: kad Njegov jedinorođeni Sin postaje naš Brat, Njegov Otac postaje naš Otac, a Duh Sveti, koji sjedinjuje Oca i Sina, dolazi prebivati u našim srcima. Ljubav Božja toliko je velika da Isus ne zadržava ni svoju majku za sebe, nego nam Mariju predaje kao našu Majku, u času križa (usp. Iv 19,27). Samo onaj tko živi toliku puninu predanja, može reći: "Tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka" (Mt 12,50). Te nam riječi, osobito, pomažu razumjeti kako Marija postaje Isusova majka jer s ljubavlju sluša Božju riječ, prima ju u svoje srce i vjerno ju živi. Komentirajući ovaj evanđeoski odlomak, sveti Augustin stoga piše da "više vrijedi to što je Marija bila Kristova učenica nego to što je bila Kristova majka". Uistinu, "Marija je blažena jer je slušala Božju riječ i vršila ju" (Sermo 72/A, 7). Smisao Marijina života nalazi se u vjernosti Riječi koju je primila od Boga: Riječi života koju je prihvatila, nosila u svojoj utrobi i darovala svijetu.

Predragi, nedavno je proslavljena 75. obljetnica proglašenja Djevice vjerne – Virgo fidelis – zaštitnicom talijanske Žandarmerije (Arma dei Carabinieri). Upravo iz Castel Gandolfa, godine 1949., moj časni prethodnik papa Pio XII. prihvatio je ovaj lijepi prijedlog Glavnog stožera žandarmerije. Nakon tragedije rata, u vremenu moralne i materijalne obnove, Marijina vjernost Bogu postala je uzorom vjernosti svakog karabinjera prema domovini i talijanskom narodu. Ta krjepost izražava predanost, čistoću i postojanost u službi općega dobra, koje karabinjeri čuvaju jamčeći javnu sigurnost i braneći prava svih, osobito onih koji se nalaze u opasnosti.

Izražavam stoga duboku zahvalnost za plemenitu i zahtjevnu službu koju pruža Italiji i njezinim građanima, kao i u korist Svete Stolice i vjernika koji pohode Rim – osobito ove Godine jubileja.

Pobožnost prema Djevici vjernoj također odražava geslo karabinjera: "Vjeran kroz stoljeća" (Nei secoli fedele), izražavajući osjećaj dužnosti i požrtvovnosti svakog člana žandarmerije, sve do darivanja vlastitog života. Stoga zahvaljujem prisutnim vlastima – civilnim i vojnim – za ono što činite u vršenju svojih dužnosti: suočeni s nepravdama koje ranjavaju društveni poredak, ne prepuštajte se napasti da pomislite kako zlo može pobijediti. Osobito u ovom vremenu ratova i nasilja, ostanite vjerni svome zavjetu: kao službenici države, suprotstavite se zločinu snagom zakona i poštenja. Tako će Žandarmerija – Benemerita – uvijek zasluživati poštovanje talijanskog puka.

U ovoj Euharistiji, dok slavimo muku, smrt i uskrsnuće Gospodinovo, pravo je i dužni smo spomenuti se karabinjera koji su položili svoj život vršeći svoju dužnost. Povjeravam vam kao primjer časnog slugu Božjega Salva D’Acquista, nositelja zlatne medalje za vojnu hrabrost, za kojega je u tijeku postupak beatifikacije. U svakoj vašoj misiji, neka vas prati Djevica vjerna, bdijući s ljubavlju nad svakim od vas, nad vašim obiteljima i vašim radom.