Izgrađivati Kraljevstvo Božje zasukanih rukava

Nadati se, dakle, znači sudjelovati. Jubilejski moto, "Hodočasnici nade", nije slogan koji će za mjesec dana zastarjeti! To je program za život: "hodočasnici nade" jesu ljudi koji hodaju i čekaju, ali ne s rukama u džepu, nego sudjelovanjem, izvještava Vatican News.

Inteligencija, srce i zasukani rukavi
- Sudjelovati u nadi i čitajući znakove vremena koje nas je Drugi vatikanski koncil naučio tumačiti zajedno, nikada sami. To su znakovi Boga  napomenuo je Papa – Boga koji dolazi sa svojim Kraljevstvom, kroz povijesne okolnosti. Bog nije izvan svijeta, izvan ovog života. On je Bog-s-nama među najrazličitijim stvarnostima u kojima je čovjek pozvan tražiti ga inteligencijom, srcem i zasukanim rukavima! Poslanje je to koje je Koncil povjerio prije svega laicima – rekao je Sveti Otac te istaknuo:

U problemima i u ljepotama svijeta, Isus nas čeka i uključuje nas, tražeći od nas da djelujemo s njim. Eto zašto nada znači sudjelovanje!

Došašće nas uči čekanju koje nije pasivno. Pomaže nam u poticanju nade, priprema nas da budemo s Isusom i da razlučujemo znakove vremena. To je plodno vrijeme koje vodi do Božića, u kojemu Bog svakoga od nas uključuje u svoju povijest – rekao je papa Lav XIV. danas, 6. prosinca, u katehezi na jubilejskoj audijenciji održanoj na Trgu svetog Petra, u prisutnosti trideset tisuća hodočasnika.

Spominjući Mariju, Josipa, pastire, Šimuna i Anu te mnoge druge, Papa je istaknuo da su svi oni pozvani sudjelovati.

- Velika je to čast! Bog nas uključuje u svoju priču, u svoje snove. Alberto Marvelli: Svije je bolji ako odaberemo dobro
Nada kao sudjelovanje – prema riječima pape Lava XIV. – ima lice, a to je lice blaženoga Alberta Marvellija, mladića iz Katoličke akcije koji je živio u prvoj polovici prošloga stoljeća i čiji je uzor bio Pier Giorgio Frassati. Odgojen u obitelji u školi evanđelja, više je puta osuđivao Drugi svjetski rat; bio je altruist.

- U Riminiju i okolici kazao je Papa svom se snagom posvetio pomaganju ranjenima, bolesnima i raseljenima. Mnogi su mu se divili zbog njegove nesebične predanosti, a nakon rata izabran je za vijećnika i imenovan u komisiju za stanove i obnovu. Tako je ušao u aktivni politički život. Upravo kad je biciklom išao na jedan skup u večernjim satima 5. listopada 1946., udario ga je vojni kamion. Imao je samo 28 godina.

Alberto nam pokazuje da nadati se znači sudjelovati, da služenje Kraljevstvu Božjem donosi radost čak i usred velikih rizika. Svijet postaje bolji ako izgubimo malo sigurnosti i mira kako bismo odabrali dobro. To je sudjelovanje.

Osmijeh na usnama
- Albertov primjer potiče pitanja. Upitajmo se – potaknuo je Papa – sudjelujem li u nekoj dobroj inicijativi koja zahtijeva moje talente? Imam li horizont i dah Kraljevstva Božjega kada obavljam neku službu? Ili to činim gunđajući, žaleći se kako sve ide loše? Odgovor se nalazi i na licu – primijetio je Papa te objasnio: Osmijeh na usnama znak je milosti u nama. Nadati se znači sudjelovati: to je dar koji nam Bog daje. Nitko ne spašava svijet sam. Ni Bog ga ne želi spasiti sam: On bi mogao, ali ne želi, jer zajedno je bolje. Sudjelovanje nam daje da izrazimo, i čini više našim, ono što ćemo na kraju zauvijek razmatrati, kada se Isus konačno vrati.

Darivanje čini sretnijima
- Na kraju audijencije, u pozdravu poljskim hodočasnicima, Papa je spomenuo svetoga Nikolu, biskupa poznatoga – kako je rekao – po svojoj osjetljivosti prema potrebitima. Naučimo da darivanje čini sretnijima od primanja – istaknuo je Sveti Otac te izrazio nadu da će sudjelovanje djece i mladih u misama koje se slave tijekom došašća, pomoći u razvijanju vrline nade u iščekivanju svetog Božića.