Dubinski osvrt na novog papu Lava XIV.

Američki državljanin rođen u Chicagu, u obitelji francuskog, španjolskog i talijanskog podrijetla, obilježen bogatim misionarskim iskustvom u Latinskoj Americi – novi papa Lav XIV., 69 godina, predstavlja obnovljeno lice globalne Katoličke crkve koja gradi mostove između Sjevera i Juga.

Robert Francis Prevost bio je generalni poglavar augustinaca prije nego što je postao biskup Chiclayoa u Peruu. Papa Franjo pozvao ga je 2023. u Rim da preuzme vođenje strateški važnog Dikasterija za biskupe, gdje su bile cijenjene njegove sposobnosti slušanja i sinteze. Također je bio predsjednik Papinske komisije za Latinsku Ameriku, važnog tijela za odnose između Rima i tog područja, obilježenog snažnim pučkim katolicizmom.

Izbor prvog pape iz Sjedinjenih Američkih Država potvrđuje društveni i sinodalni pristup pape Franje. Na posljednjoj sinodskoj skupštini u listopadu 2024. kardinal Prevost istaknuo se kao figura koja zna uskladiti odnose između biskupija drevne kršćanske tradicije i onih u ''misionarskim područjima''. To će zasigurno biti središnja tema njegova pontifikata u svijetu obilježenom polarizacijom.

Njegovo papinsko ime također se oslanja na baštinu pape Lava XIII. (1878. – 1903.), koji se smatra jednim od utemeljitelja socijalnog nauka Crkve. Novi Papa imat će i tešku zadaću promicati mir u svijetu razorenom ratovima, osobito u Ukrajini i na Bliskom istoku. U svom prvom obraćanju pozvao je na ''nenaoružani i razoružavajući mir''.

Amerikanac s imigrantskim korijenima

Rođen u Chicagu 14. rujna 1955., Robert Francis Prevost dolazi iz obitelji francuskog, talijanskog i španjolskog podrijetla. Nakon studija matematike i filozofije na Villanova sveučilištu u Philadelphiji, 1977. ulazi u augustinski novicijat, a redovničke zavjete polaže četiri godine kasnije.

Za svećenika ga je zaredio 1982. u Rimu nadbiskup Jean Jadot (1909. – 2009.), tadašnji propredsjednik Tajništva za nekršćane i figura bliska progresivnim krugovima unutar Kurije. Jadot je bio apostolski delegat u SAD-u od 1973. do 1980., u vrijeme kada još nije bilo formalnih diplomatskih odnosa između Washingtona i Svete Stolice.
Iskustvo iz Perua

Doktorirao je kanonsko pravo 1987. na Angelicumu u Rimu s tezom o ulozi mjesnog priora u augustinskom redu. Tijekom izrade doktorata imao je prvo misionarsko iskustvo u Peruu 1985. – 1986., gdje je bio kancelar biskupije Chulucanas i vikar katedrale. Nakon kratkog boravka u Illinoisu, gdje je bio zadužen za zvanja i misije svoje provincije, 1988. se vraća u Peru, gdje ostaje 11 godina, obnašajući brojne crkvene službe u nadbiskupiji Trujillo.

Osnovao je novu župu u kojoj je bio prvi župnik do 1999. Također je bio prior svoje zajednice, crkveni sudac, ravnatelj augustinskog sjemeništa te prefekt studija i rektor dijecezanskog sjemeništa, gdje je predavao kanonsko pravo, patristiku i moralnu teologiju.

''Sin svetog Augustina''

Godine 1999. izabran je za provincijala svoje američke provincije te se vratio u Chicago. Dvije godine kasnije, 2001., postaje generalni poglavar Reda svetog Augustina, službu koju je obnašao dva mandata, do 2013. Njegov izbor u dobi od 46 godina, vrlo mlad za tako odgovornu funkciju, dočekan je s velikim povjerenjem u zajednici.

Augustinci su red prosjačkog karaktera, osnovan u 13. stoljeću, a danas su prisutni u četrdesetak zemalja svijeta. Njihova duhovnost usmjerena je prema služenju siromašnima i patnicima.

Po završetku mandata generalnog poglavara, proveo je godinu dana u Chicagu kao ravnatelj formacije u augustinskom samostanu te kao prvi savjetnik i provincijski vikar. Papa Franjo imenovao ga je biskupom 2014., čime se vratio u Peru.

Misionarski biskup u nestabilnom Peruu

Najprije je bio apostolski upravitelj biskupije Chiclayo, a u rujnu 2015. postaje njezin redovni biskup. Prema Papinskom godišnjaku iz 2022., biskupija ima 90 dijecezanskih svećenika na 1,3 milijuna stanovnika, od čega je 83 % katolika. Bio je i apostolski upravitelj biskupije Callao (2020. – 2021.).

U Peruanskoj biskupskoj konferenciji obnašao je dužnost dopredsjednika (2018. – 2023.), člana stalnog vijeća i predsjednika Komisije za obrazovanje i kulturu (2019. – 2023.).

U vrijeme velikih političkih kriza u Peruu, biskupi, uključujući i Prevosta, igrali su važnu ulogu u očuvanju institucionalne stabilnosti. Neposredno prije pada predsjednika Pedra Castilla 2022., Prevost ga je primio zajedno s predsjednikom biskupske konferencije u pokušaju da se izbjegne eskalacija krize.

Neobičan misionarski profil u Dikasteriju za biskupe

Prevostovo napredovanje u Rimskoj kuriji bilo je predmet spekulacija. Članom Dikasterija za kler postao je 2019., a za Dikasterij za biskupe 2020. U travnju 2023. službeno nasljeđuje kardinala Ouelleta na čelu tog važnog tijela. Bio je prvi biskup misionar izvan svoje domovine na toj dužnosti.

Također je preuzeo vođenje Papinske komisije za Latinsku Ameriku. Prevostov osobni doživljaj Perua omogućio mu je uvid u realnost tog kontinenta iz prve ruke, uz istovremenu globalnu viziju.

Iako su ga mediji rijetko citirali, njegovi suradnici cijenili su njegovu sposobnost slušanja i mudre prosudbe.

Sudionik Sinode o sinodalnosti

Kao sudionik Sinode o sinodalnosti, projekta koji je papa Franjo pokrenuo 2021., Prevost se posebno zalagao za uključivanje laika, redovnika i vjernika u proces imenovanja biskupa. Isticao je da biskup ne smije biti samo upravitelj, već pastir koji poznaje svoje vjernike.

U intervjuu iz 2023. istaknuo je da ne želi demokratizaciju izbora biskupa, ali da Crkva mora slušati glas naroda Božjeg.

Stavovi o ključnim pitanjima

Na početku 2024. bio je među biskupima koji su blokirali prijedlog Njemačke sinode o ''sinodalnom vijeću'' koje bi uključivalo izabrane laike u upravljanje Crkvom.

Po pitanju žena u Crkvi, uskladio se s papom Franjom, odbacivši mogućnost ređenja žena za đakonice, ali se zalagao za njihovu veću prisutnost u upravljačkim strukturama. U njegovu dikasteriju danas djeluju tri žene – novost bez presedana.

U drugoj sinodskoj skupštini 2024. postao je jedna od vidljivijih figura, osobito kroz prijedlog zajedničke formacije biskupa iz starijih i misionarskih biskupija.

Nasljeđe Lava XIII.

Izborom imena Lav XIV., novi papa svjesno se povezuje s papom Lavom XIII. i njegovim ključnim dokumentom Rerum Novarum (1891.), temeljcem socijalnog nauka Crkve.

Papa Lav XIV. usmjerit će svoje poslanje na obranu socijalne pravde, glas naroda s juga i promicanje ''nenaoružanog mira''. Iako umjerenijeg stila od pape Franje, nastavit će njegovu politiku dijaloga i uključivosti.