Marija – Majka nade i putokaz hodočasnicima vjere
Donosimo audijenciju pape Lava XIV. povodom blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Papa poručuje : Kao što je Isus rekao "da", tako je i Marija rekla "da", vjerovala je Gospodnjoj riječi.
Draga braćo i sestre, sretna vam svetkovina!
Oci Drugoga vatikanskog koncila ostavili su nam divan tekst o Djevici Mariji, koji danas želim ponovno pročitati zajedno s vama dok slavimo svetkovinu Njezina uznesenja u nebesku slavu. Na kraju koncilskog dokumenta o Crkvi navedeno je ovako: Marija, koju je uskrsli Krist uzeo k sebi u slavi tijelom i dušom, sjaji kao ikona nade svojoj djeci hodočasnicima tijekom povijesti.
Kako se ne sjetiti Danteovih stihova u posljednjem pjevanju Raja? U molitvi koju pjesnik stavlja u usta svetom Bernardu, a koja počinje riječima: "Djevice Majko, kćeri svoga Sina" (XXXIII, 1), pjesnik hvali Mariju jer je ovdje, među nama smrtnicima, "živi izvor nade" (isto, 12), to jest vrelo koje ne prestaje žuboriti i davati nadu.
Sestre i braćo, ta istina naše vjere savršeno se uklapa u temu Jubileja koji živimo: "Hodočasnici nade". Hodočasniku je potrebna ciljna točka koja usmjerava njegovo putovanje: cilj lijep, privlačan, koji vodi njegove korake i pridiže ga kad je umoran, koji u njegovu srcu uvijek iznova raspiruje želju i nadu. Na putu života taj cilj jest Bog, beskonačna i vječna Ljubav, punina života, mira, radosti i svakoga dobra. Ljudsko je srce privučeno takvom ljepotom i ne nalazi sreću sve dok ju ne nađe. Riskira da ju ne nađe ako se izgubi u "mračnoj šumi" zla i grijeha.
Ali, evo milosti: Bog nam je izišao ususret, uzeo je naše tijelo, od zemlje sazdano, i ponio ga sa sobom, slikovito kažemo "na nebo", to jest k Bogu. To je otajstvo Isusa Krista, utjelovljenoga, raspetoga i uskrsloga radi našega spasenja. Nerazdvojivo od njega jest i otajstvo Marije, žene od koje je Sin Božji uzeo tijelo, te Crkve, mističnog Tijela Kristova. To je jedno jedino otajstvo ljubavi, a time i slobode. Kao što je Isus rekao "da", tako je i Marija rekla "da", vjerovala je Gospodnjoj riječi. I sav Njezin život bio je hodočašće nade zajedno sa Sinom Božjim i Njezinim Sinom, hodočašće koje ju je, kroz Križ i Uskrsnuće, dovelo u domovinu, u Očev zagrljaj.
Zato, dok smo na putu — kao pojedinci, kao obitelj, u zajednici — osobito kad naiđu oblaci i kad put postane nesiguran i težak, podignimo pogled, upravimo ga k Njoj, našoj Majci, i ponovno ćemo pronaći nadu koja ne postiđuje (usp. Rim 5,5).
