Nagovor pape Lava XIV. pri posjetu bazilici svetog Pavla izvan zidina

Biblijski odlomak koji smo upravo čuli početak je prekrasnog Pisma koje je sveti Pavao uputio kršćanima u Rimu, a čija poruka kruži oko tri velika tematska stupa: milost, vjera i pravednost.

Dok početak ovoga novog pontifikata povjeravamo zagovoru Apostola naroda, zajedno razmišljajmo o njegovoj poruci. Sveti Pavao prije svega govori da je od Boga primio milost poziva (usp. Rim 1,5).

On priznaje da su njegov susret s Kristom i njegovo poslanje povezani s ljubavlju kojom mu je Bog prethodio, pozvavši ga na novi život dok je još bio daleko od Evanđelja i progonio Crkvu.

Sveti Augustin – također obraćenik – govori o istoj toj stvarnosti sljedećim riječima: "Što bismo mi mogli izabrati ako najprije mi sami nismo bili izabrani? Doista, ako najprije nismo bili ljubljeni, ne možemo ni ljubiti" (Govori, 34,2).

U korijenu svakog zvanja stoji Bog: Njegova milosrdna dobrota, velikodušna poput majčinske (usp. Iz 66,12-14), koja već vlastitim tijelom hrani svoje dijete kad se ono još ne može samo hraniti (usp. sv. Augustin, Tumačenje Psalma 130,9). No, Pavao u istome odlomku govori i o "poslušnosti vjeri" (Rim 1,5), te i tu prenosi vlastito iskustvo.

Gospodin mu se, naime, ukazao na putu u Damask (usp. Dj 9,1-30), ali nije mu oduzeo slobodu, već mu je ostavio mogućnost izbora: poslušnosti koja je plod truda, unutarnjih i vanjskih borbi koje je Pavao prihvatio.

Spasenje ne dolazi magijom, već otajstvom milosti i vjere, prethodnom ljubavi Božjom i čovjekovim slobodnim, pouzdanim prianjanjem (usp. 2Tim 1,12). Zahvaljujući tada Gospodinu na pozivu kojim je preobrazio Savlov život, molimo ga da i mi znamo odgovoriti na Njegove pozive, tako da postanemo svjedoci ljubavi "koja je izlivena u naša srca po Duhu Svetome koji nam je dan" (Rim 5,5).

Molimo ga da znamo Njegovu ljubav njegovati i širiti, postajući bližnji jedni drugima (usp. papa Franjo, Homilija na II. večernjoj svečanosti Obraćenja svetog Pavla, 25. siječnja 2024.), u onoj istoj natjecateljskoj revnosti ljubavi koja je, iz susreta s Kristom, potaknula nekadašnjeg progonitelja da postane "svima sve" (usp. 1Kor 9,19-23), sve do mučeništva.

Tako će se i za nas, kao i za njega, u slabosti tijela očitovati snaga vjere u Boga koji opravdava (usp. Rim 5,1-5).

Ova je bazilika već stoljećima povjerena skrbi benediktinske zajednice. Kako ne spomenuti, dok govorimo o ljubavi kao izvoru i pokretaču naviještanja Evanđelja, uporne pozive svetog Benedikta, u njegovu Pravilu, na bratsku ljubav u samostanskom životu i na gostoljubivost prema svima (Pravilo, glave LIII i LXIII)?

No, želim zaključiti podsjećajući na riječi koje je više od tisuću godina kasnije izrekao drugi Benedikt – papa Benedikt XVI. – mladima:

"Dragi prijatelji," rekao je, "Bog nas ljubi". To je velika istina našega života i ona daje smisao svemu ostalom. […] U početku našeg postojanja nalazi se Božji plan ljubavi", i vjera nas vodi da "otvorimo svoje srce tom otajstvu ljubavi i živimo kao osobe koje se prepoznaju ljubljenima od Boga" (Propovijed na molitvenom bdjenju s mladima, Madrid, 20. kolovoza 2011.).

U tome se nalazi jedini i jednostavni korijen svake misije – pa tako i moje vlastite: kao nasljednika Petra i nasljednika apostolskog žara svetoga Pavla.

Neka mi Gospodin udijeli milost da vjerno odgovorim na Njegov poziv.