Papa Lav: Naša je vjera autentična kada obuhvaća cijeli naš život

Papa Lav XIV. danas je, na Dvadeset i prvu nedjelju kroz godinu, na Trgu sv. Petra u Rimu, izmolio molitvu Anđeo Gospodnji i održao tradicionalni podnevni nagovor:

Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja! 

U središtu današnjeg Evanđelja (Lk 13,22-30) nalazimo sliku "uskih vrata", koju Isus koristi kako bi odgovorio nekome tko ga pita hoće li se samo malo njih spasiti. Isus kaže: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći" (r. 24).  

Na prvi pogled, ova slika u nama izaziva neka pitanja: ako je Bog Otac ljubavi i milosrđa, koji nas uvijek dočekuje raširenih ruku, zašto Isus kaže da su vrata spasenja uska?  

Sigurno, Gospodin nas ne želi obeshrabriti. Njegove riječi služe prvenstveno kako bi uzdrmale umišljenost onih koji misle da su već spašeni, onih koji prakticiraju vjeru i zbog toga se osjećaju sigurnima.  Zapravo, oni nisu shvatili da nije dovoljno činiti vjerske obrede ako oni ne mijenjaju srce: Gospodin ne želi bogoslužje odvojeno od života i ne prihvaća žrtve i molitve ako nas ne vode življenju ljubavi prema braći i prakticiranju pravde. Zbog toga, kada se pojave pred Gospodinom hvaleći se da su jeli i pili s Njim te slušali Njegova učenja, čut će odgovor: “Ne znam odakle ste.  Odstupite od mene, svi vi koji činite nepravdu!” (Lk 13,27).

Braćo i sestre, lijepa je provokacija koja nam dolazi iz današnjeg Evanđelja: dok nam se ponekad dogodi da sudimo one koji su daleko od vjere, Isus dovodi u pitanje “sigurnost vjernika”. On nam kaže da nije dovoljno ispovijedati vjeru riječima, jesti i piti s Njim slaveći Euharistiju ili dobro poznavati kršćanska učenja.  Naša je vjera autentična kada obuhvaća cijeli naš život, kada postaje kriterij za naše odluke, kada nas čini ženama i muškarcima koji se posvećuju dobru i riskiraju u ljubavi baš kao što je to učinio Isus. On nije odabrao lagan put uspjeha ili moći, već nas je, kako bi nas spasio, volio do te mjere da je prošao kroz “uska vrata” križa.  On je mjera naše vjere. On je vrata kroz koja moramo proći da bismo bili spašeni (usp. Iv 10,9), živeći Njegovu ljubav i postajući, svojim životom, djelatnici pravde i mira.  

Ponekad to znači donositi teške i nepopularne odluke, boriti se protiv vlastite sebičnosti i trošiti se za druge, ustrajati u dobru tamo gdje se čini da prevladavaju logike zla i tako dalje.  No, prelazeći taj prag, otkrit ćemo da se život otvara pred nama na nov način, i već sada ulazimo u široko Srce Boga i u radost vječne gozbe koju je On pripremio za nas.  

Zazovimo Djevicu Mariju da nam pomogne hrabro proći kroz “uska vrata” Evanđelja, kako bismo se mogli s radošću otvoriti širini ljubavi Boga Oca.