Papa Lav XIV.: „Ako ostanemo u Njegovoj ljubavi, doista, On sam se nastanjuje u nama"

Današnji nagovor pape Lava XIV., kojeg je izrekao uz molitvu Kraljice neba, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja!

Prije nekoliko dana započeo sam svoje djelovanje među vama i prije svega želim vam zahvaliti na ljubavi koju mi iskazujete, a istovremeno vas molim da me podržite svojim molitvama i blizinom.

U svemu na što nas Gospodin poziva, na putu života kao i na putu vjere, ponekad se osjećamo nesposobnima. Međutim, evanđelje ove nedjelje (vidi Iv 14,23-29) govori nam da ne smijemo gledati na vlastite snage, već na milosrđe Gospodina koji nas je izabrao, sigurni da nas Duh Sveti vodi i uči svemu.

Apostolima koji su, uoči Učiteljeve smrti, uznemireni i u tjeskobi te se pitaju kako će moći nastaviti i svjedočiti Kraljevstvo Božje, Isus im naviješta dar Duha Svetoga ovim divnim obećanjem: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (r. 23).

Tako Isus oslobađa učenike od svake tjeskobe i brige te im može reći: "Neka se ne uznemiruje vaše srce i ne plaši se" (r. 27). Ako ostanemo u Njegovoj ljubavi, doista, On sam se nastanjuje u nama, naš život postaje hram Božji i ta nas ljubav obasjava, nalazi mjesta u našem načinu razmišljanja i u našim odabirima, sve dok se ne proširi i prema drugima i ne obasja sve situacije našeg postojanja.

Evo, braćo i sestre, ovo prebivanje Boga u nama upravo je dar Duha Svetoga, koji nas vodi za ruku i daje nam iskusiti, čak i u svakodnevnom životu, Božju prisutnost i blizinu, čineći nas svojim prebivalištem.

Prekrasno je što, gledajući na svoj poziv, na stvarnosti i ljude koji su nam povjereni, na obveze koje ispunjavamo, na svoju službu u Crkvi, svatko od nas može s pouzdanjem reći: čak i ako sam krhak, Gospodin se ne srami moje ljudskosti, štoviše, dolazi se nastaniti u meni. On me prati svojim Duhom, prosvjetljuje me i čini me oruđem svoje ljubavi prema drugima, prema društvu, prema svijetu.

Ljubljeni, na temelju ovog obećanja, hodimo u radosti vjere da budemo sveti hram Gospodnji. Obvežimo se da ćemo njegovu ljubav donositi posvuda, sjećajući se da je svaka sestra i svaki brat prebivalište Boga i da se njegova prisutnost očituje posebno u malenima, u siromašnima i u onima koji pate, pozivajući nas da budemo pažljivi i suosjećajni kršćani.
I svi se povjerimo zagovoru Presvete Marije. 

Djelovanjem Duha, Ona je postala „Božje posvećeno prebivalište“. S njom i mi možemo iskusiti radost prihvaćanja Gospodina i biti znak i oruđe njegove ljubavi.