Papa Lav XIV.: ''Ljeto može biti prilika da 'usporimo' i postanemo sličniji Mariji nego Marti''

Papa Lav XIV., na Trgu slobode u Castel Gandolfu, održao je u nedjelju 20. srpnja nagovor pije podnevnog Angelusa. Sadržaj nagovora prenosimo u cijelosti. 

Draga braćo i sestre, blagoslovljena vam nedjelja!

Danas nam liturgija stavlja pred oči gostoljubivost Abrahama i njegove žene Sare, kao i sestara Marte i Marije, Isusovih  prijateljica (usp. Post 18,1–10; Lk 10,38–42). Svaki put kad prihvaćamo poziv na Gospodnju večeru i sudjelujemo za euharistijskim stolom, sam Bog dolazi da nam “posluži” (usp. Lk 12,37). A ipak, naš je Bog najprije znao postati gostom – i još uvijek stoji na vratima i kuca (usp. Otk 3,20). Zanimljivo je da u talijanskom jeziku riječ “ospite” označava i onoga koji prima gosta i onoga koji je gost. Tako i mi, ove ljetne nedjelje, možemo promotriti dinamiku međusobnog prihvaćanja – bez koje se život osiromašuje. 

Potrebna je poniznost i da bismo primili druge, i da bismo dopustili da nas drugi prime. Potrebne su pažljivost, otvorenost, sućut.
U Evanđelju Marta je u opasnosti da ne uđe u puninu radosti ovoga susreta. Toliko je zaokupljena onim što treba učiniti kako bi primila Isusa da umalo ne upropasti jedan neponovljiv trenutak susreta. Marta je velikodušna osoba, ali Bog ju poziva na nešto još ljepše od same velikodušnosti – poziva ju da iziđe iz same sebe.

Drage sestre i braćo, samo ono što nas izvede iz nas samih i istodobno nas ispuni – to jedino čini da naš život procvjeta. U trenutku kad se Marta požali jer ju je sestra ostavila samu da poslužuje (usp. Lk 10,40), Marija kao da je zaboravila na vrijeme, zadivljena Isusovom riječju. Ona nije ništa manje konkretna ni manje velikodušna od Marte. No, ona je prepoznala priliku. Zato Isus kori Martu: jer je ostala izvan one prisnosti koja bi i njoj donijela veliku radost (usp. Lk 10,41–42).

Ljeto može biti prilika da “usporimo” i postanemo sličniji Mariji nego Marti. Ponekad sami sebi ne dopuštamo ono najbolje. A potrebno nam je i malo odmora, s čežnjom da bolje naučimo umjetnost gostoljubivosti. Industrija godišnjih odmora nudi nam svakojake “doživljaje”, ali možda ne i ono što zaista tražimo. Jer svaki pravi susret – s Bogom, s drugima, s prirodom – ne može se kupiti. On je besplatan. Potrebno je samo postati gost: napraviti prostor i zatražiti prostor; prihvatiti i dopustiti da nas se prihvati. Imamo još puno toga primiti, ne samo dati. Abraham i Sara, premda stariji, postali su plodni upravo kad su mirno primili samoga Gospodina u liku trojice putnika. I za nas još ima puno života koji treba prihvatiti.

Molimo Presvetu Mariju, gostoljubivu Majku, koja je u svojoj utrobi primila Gospodina i zajedno s Josipom mu pripravila dom. U Njoj blista naš poziv – poziv Crkve da bude dom otvoren za sve kako bi neprestano mogla primati svojega Gospodina koji i dalje kuca i traži da mu se dopusti ući.