Papa Lav XIV.: "Svaka kultura može biti mjesto susreta s Kristom"

Teološko-pastoralni kongres o guadalupskom događaju započeo je u utorak u Mexico Cityju u organizaciji Papinskog povjerenstva za Latinsku Ameriku, Meksičke biskupske konferencije, Kolumbovih vitezova i Papinske međunarodne marijanske akademije. Povod susreta ponajprije je promišljanje o guadalupskom događaju kako bi se ojačali pastoralni procesi na cijelom američkom kontinentu i u drugim uključenim zemljama. Cilj je i potaknuti sve Crkve u obje Amerike i u ostalim zemljama na guadalupski devetodnevni hod uoči 500. obljetnice Gospina ukazanja koja će se proslaviti 2031., piše Vatican News.

Gospa od Guadalupe kao model susreta s Kristom

Papa Lav XIV. u poruci sudionicima kongresa započinje svoje razmišljanje osvrćući se na način na koji se sam Bog objavio i ponudio nam spasenje. Ističe da se on nije htio objaviti kao apstraktno biće niti kao istina nametnuta izvana, nego postupno ulazeći u povijest i razgovarajući s čovjekovom slobodom.

Napominje da evangelizirati ponajprije znači učiniti Isusa Krista prisutnim i dostupnim te da svako crkveno djelovanje mora nastojati uvesti čovjeka u živ odnos s njim, odnos koji rasvjetljuje život, potiče slobodu i otvara put obraćenja, kako bismo spremno prihvatili dar vjere kao odgovor na ljubav koja daje smisao i podupire život u svim njegovim dimenzijama.

Sveti Otac pojašnjava da se u Gospi od Guadalupe ne kanonizira neka kultura niti se apsolutiziraju njezine kategorije, ali ih se ni ne zanemaruje ni prezire. One se preuzimaju, pročišćuju i preobražavaju kako bi postale mjesto susreta s Kristom:

– 'La Morenita' očituje način na koji se Bog približava svome narodu: pun poštovanja od početka, razumijevanja u jeziku, čvrst i nježan u vođenju prema susretu s puninom Istine, s Blagoslovljenim Plodom njezine utrobe. Na tilmi, među naslikanim ružama, Radosna vijest ulazi u simbolički svijet jednoga naroda i čini vidljivom svoju blizinu, pružajući svoju novost bez nasilja i bez prisile. Tako se ono što se dogodilo na brdu Tepeyac ne predstavlja kao teorija ni kao taktika, nego kao trajni kriterij za razlučivanje evangelizacijskog poslanja Crkve, koja je pozvana naviještati istinitoga Boga po kojemu se živi, ne namećući ga, ali ni razvodnjavajući radikalnu novost njegove spasenjske prisutnosti.

Inkulturacija je zahtjevan proces

Papa nadalje pojašnjava da inkulturirati evanđelje znači slijediti Božji put, odnosno ući s poštovanjem i ljubavlju u konkretnu povijest naroda kako bi mogli doista upoznati Krista, ljubiti ga i prihvatiti iz nutrine vlastitog ljudskog i kulturnog iskustva:

– To podrazumijeva preuzimanje jezika, simbola, načina razmišljanja, osjećanja i izražavanja svakog naroda, ne samo kao vanjskih sredstava navještaja, nego kao stvarnih mjesta u kojima milost želi boraviti i djelovati – ističe Sveti Otac, istovremeno upozoravajući da inkulturacija ne znači žrtvovati kršćansku istinu niti usvojiti lokalnu kulturu kao kriterij vjere.

– Inkulturacija nije sakralizacija kultura ni usvajanje kultura kao odlučujućeg interpretativnog okvira evanđeoske poruke, niti se može svesti na relativističku prilagodbu ili površno prilagođavanje kršćanske poruke, jer se nijedna kultura, koliko god bila vrijedna, ne može jednostavno poistovjetiti s objavom niti postati konačni kriterij vjere.

Papa upozorava da bi legitimirati sve što je dano kulturom ili opravdavati prakse, svjetonazore ili strukture koje proturječe evanđelju i dostojanstvu osobe značilo zanemariti da svaka kultura – kao i svaka ljudska stvarnost – mora biti prosvijetljena i preobražena milošću koja izvire iz Kristova uskrsnog otajstva.

Kako ističe, inkulturacija je zahtjevan i pročišćujući proces po kojem evanđelje, ostajući cjelovito u svojoj istini, prepoznaje, razlučuje i preuzima sjeme Riječi prisutno u kulturama, a istodobno pročišćuje i uzdiže njihove autentične vrijednosti, oslobađajući ih od onoga što ih zasjenjuje ili iskrivljuje. To sjeme Riječi, kao trag prethodnog djelovanja Duha Svetoga, nalazi u Isusu Kristu svoj kriterij autentičnosti i svoju puninu, zaključuje Sveti Otac.

Evangelizirati polazeći od konkretne stvarnosti

Primjećuje da se prenošenje vjere danas više ne može uzeti zdravo za gotovo, osobito u velikim urbanim središtima i u pluralnim društvima gdje se Bog svodi na privatnu sferu ili stavlja po strani. Stoga dodaje da se prenošenje vjere ne može shvaćati kao fragmentarno ponavljanje sadržaja niti kao isključivo funkcionalna priprema za sakramente, nego kao pravi put učeništva u kojem živi odnos s Kristom oblikuje vjernike sposobne razlučivati, davati razloge svoje nade te slobodno i dosljedno živjeti Evanđelje.

Kateheza je prioritet za pastire

U skladu s preporukama Dokumenta iz Aparecide iz 2007. Papa podsjeća da je kateheza neupitni prioritet za sve pastire:

– Ona je pozvana zauzeti središnje mjesto u djelovanju Crkve, kontinuirano i duboko pratiti proces sazrijevanja koji vodi do vjere koja je doista shvaćena, usvojena i življena na osoban i svjestan način, čak i kada to znači ići u smjeru suprotnom od dominantnih kulturnih diskursa.