Papa: Ne budimo nijemi promatrači, nego vjerni službenici vinograda Gospodnjeg

Papa Lav XIV. je danas, na četrnaestu nedjelju kroz godinu, s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji i održao tradicionalni podnevni nagovor:

Draga braćo i sestre, blagoslovljena vam nedjelja! 
Današnje Evanđelje (Lk 10,1-12.17-20) podsjeća nas na važnost poslanja, na koje smo svi pozvani – svatko prema vlastitom zvanju i u konkretnim okolnostima u koje ga je Gospodin postavio. 

Isus šalje sedamdeset dvojicu učenika (r. 1). Taj simbolički broj pokazuje da je nada Evanđelja namijenjena svim narodima: upravo to je širina Božjega srca, Njegova obilna žetva, to jest djelo koje On ostvaruje u svijetu kako bi svi Njegovi sinovi i kćeri bili zahvaćeni Njegovom ljubavlju i bili spašeni. Istodobno Isus kaže: "Žetva je velika, ali radnika malo! Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju!" (r. 2). 

S jedne strane, Bog, poput sijača, velikodušno izlazi u svijet sijati i stavlja u čovjekovo srce i u tijek povijesti čežnju za beskrajem, za puninom života, za spasenjem koje oslobađa. Zato je žetva obilna: Božje kraljevstvo, poput sjemena, niče u tlu, a žene i muškarci današnjice, čak i kada se čini da su zaokupljeni brojnim drugim stvarima, iščekuju veću istinu, traže dublji smisao svoga života, žude za pravednošću i nose u sebi čežnju za vječnim životom.

S druge strane, malo je radnika koji odlaze raditi na njivu koju je Gospodin posijao i koji, prije svega, znaju prepoznati – Isusovim očima – zrelo žito spremno za žetvu (usp. Iv 4,35-38). Gospodin želi učiniti nešto veliko u našem životu i u povijesti čovječanstva, ali malo je onih koji to primjećuju, koji se zaustave kako bi primili dar, koji ga navješćuju i donose drugima.

Draga braćo i sestre, Crkvi i svijetu nisu potrebni ljudi koji ispunjavaju vjerske obveze i svoju vjeru pokazuju kao vanjsku oznaku. Potrebni su radnici koji s ljubavlju žele obrađivati polje poslanja, učenici zaljubljeni u Gospodina koji svjedoče Kraljevstvo Božje svugdje gdje se nalaze. Ne nedostaje "povremenih kršćana" koji s vremena na vrijeme daju prostora nekom vjerskom osjećaju ili sudjeluju u nekom događaju; ali malo je onih koji su spremni svakodnevno raditi na Božjoj njivi, njegujući u svom srcu sjeme Evanđelja i donoseći ga u svakodnevni život – u obitelj, na radno mjesto i u školu, u različita društvena okruženja i onima koji su u potrebi. 

Za to nije potrebno mnogo teorijskih ideja o pastoralnim konceptima; prije svega, potrebno je moliti Gospodara žetve. Na prvom je mjestu, dakle, odnos s Gospodinom – njegovanje dijaloga s Njim. Tada će nas On učiniti svojim radnicima i poslati nas u polje ovoga svijeta kao svjedoke svoga Kraljevstva. 

Zamolimo Djevicu Mariju, koja je velikodušno izrekla svoj "evo me", sudjelujući u djelu spasenja, da posreduje za nas i da nas prati na putu nasljedovanja Gospodina, kako bismo i mi postali radosni radnici Kraljevstva Božjega.